18.05.2006., četvrtak
Dvije godine poslije...
|
Razmišljam si šta sam postigla u te dvije godine od zadnjeg bloganja. Ili još bolje, šta sam postigla u ovih 28 godina. Dobro, konačno sam diplomirala i pitanja o tome kad ću diplomirat sam prema klasičnom redoslijedu zamijenila onima o tome kad ću se udat i izrodit potomstvo. Ne znam ni zapravo šta bih htjela da sam postigla. Ali znam da sam s 18 mislila da ću s 28 bit nešto. Htjela sam bit Isadora Duncan. Iako nisam htjela da me zadavi šal. Sad tobože imam diplomu plesača suvremenog plesa, ali uhvati me išijas ako naglo ustanem sa stolice. Pa sam htjela bit glumica i išla sam na pripremu za glumu na akademiju, ali je ispalo da fufljam pa su me slali u Suvag. Ali suvag me naručio da dolazim na vježbe u sedam ujutro, što je bio kraj moje glumačke karijere. Onda sam otišla na Filozofski i godinama sa ženama i pripadnicima seksualne manjine raspravljala o značenju zelene svjetlosti u Velikom Gatsbyju i tome dal je incident u kojem je neko autom odzada nabio Herzoga zapravo simboličan prikaz sodomije. I sad sam sposobna samo za trućanje o tome šta predstavlja bijeli kit u Mobyju Dicku (borbu s nepoznatim, neminovnost smrti, štrcanje sperme?). I sve to valjda mogu objesit Mobyju o dick. Prijatelj koji me dobro poznaje reče mi da bi se moj blog trebo zvat "Selektivni fašist" i vjerujem da je za to imao valjan razlog. Dakle, ko se u ovome nađe, neka se odmah mani ovog bloga. Mrzim: - brkove (bezbradne) - bakterije, gljivice, viruse i ine napasnike - ljude koji smrde (i to višeslojno) - formu bez sadržaja, makar bila najljepša na svijetu (primjer: Lost Highway – da, da, Lynch je dobar redatelj, ali me njegovi plotovi nerviraju – btw, jel objašnjenje Mulholland Drivea stvarno to da je neko sanjo do dve trećine filma? Jer to sam iznenađujuće objašnjenje apsolvirala još u "Pale sam na svijetu") - fascinaciju cipelama i torbicama (žene, u čemu je štos?), a mrzim i shopping - vjerske fanatike (uključujući Papu...) - oni koji misle da čitaju ako čitaju samo Dana Browna i Coelha (Alkemičara i Da Vincijev kod je pročitala i Nives Celzijus – I rest my case) - bube (koje ne samo da mrzim, nego mi se i neopisivo gade) - šmrklje - kad mi u dućanu gubavim prstima diraju kruh - upute za "uporabu" (zato npr. 2. program HRT-a hvatam samo prek videa) - kelj, karfiol i one kuglice koje izgledaju ko mali keljevi (prokulice?) - hrvatsku muziku (i ne mislim samo na Matu Bulića, nego i na kojekakve Minee, Žakove i Kolonije. To NIJE muzika, to je IZMET.) - viceve (nisu mi smiješni) - zgelirane talijanke - Miroslava Škoru i Vesnu Škare-Ožbolt - menadžere u luksuznim autima - izraze od milošte (milo, ljubavi, dušo, mucica, micica...) - pisma o tome kak sam dobila milijun kuna ili auto, samo neka kupim knjigu o skidanju 28 kilograma u 3 dana ili osvajanju željenog muškarca u 7 koraka - gola ljudska tjelesa (osim odabranog) - MALE SISE |
