Pitao si me sinoć jesam li sretna.Nisam to očekivala.Podsjetilo me na tatu.Nije se često slagao s mojim odlukama, izložio bi mi sve svoje argumente, tražio od mene da konkretno dokažem to o čemu pričam.Kod njega nisu prolazila muljanja na usmenom.I onda, nakon svega, kada se ipak ne bismo uspjeli složiti, on bi me uvijek pitao: nego, reci ti meni, jesi li sretna? Kao da zna da će me samim tim pitanjem usrećiti i razveseliti, time da mu je stalo da sam ja zbilja sretna.

Tvoje me pitanje podsjetilo na tatu. A i ja znam nešto što ti ne znaš.