Umorna sam i ne volim nesposobne ljude. Još uvijek rješavam zaostatke na poslu. Istim neuspjehom. Razmišljam o nekima koji su na putu. Materijalnim i nematerijalnim osobama.Jedan putuje k meni, drugi putuje od mene. Eh, sens, ne možeš ti meni reći da li me koji zaboravio ili nije. Možda sam ohola i umišljena, ali ne vjerujem da ima puno onih koji su to mogli. Pogotovo kada pomisliš da su moje priče istinite. No, da bi bilo dobro, po potrebi i želji, zaboraviti koji nerastjerani trag i miris u nosnicama - bilo bi. Još sve predobro znam. Raspisujem natječaj za onoga koji će me najprije natjerati da zaboravim!