budući da bih ovdje trebao napisati nešto kratko, jasno i usmjeravajuće, e baš neću!
Malo kasnim s dojmovima, ali ne znači da nisu jaki. Prije mjesec dana kao da sam vidio boga. U čast lijepoj muzici, slika s koncerta u Mochvari na kojem sam bio radostan! Vive partyman Fernando Ribeiro! Uzgred tome, prilažem pjesmicu koju sam sročio davnih, ne tako davnih, vremena.
Oda krčmi
popljuvani krčmarski stol
i tri dima jeftine cigare.
izlučeni instrumenti poroka
tek su moj temeljac.
zalazim opet u odaje
filistarskog šljama.
tu sam doma
tu kličem – gledajte me savršenog,
ali prozrijeti me nećete.
kad zalupim vratima na odlasku
stat ću, okrenuti se
i leći u polje opijumskih ruža!