ponedjeljak, 11.09.2006.
Legenda o prolivenoj pivi
Hey happy children, its monday again. Danas sam izgubio nešto meni vrlo važno… … ravnotežu. Prije par minuta pao sam kao klada u dnevnoj sobi no da stvar bude gora tokom te graciozne radnje imao sam punu šalicu kipuće kave. To da u svakoj nesreći ima bar malo sreće je najobičnija LAŽ. Dobro sam se izubijao (vas deferens me još uvijek boli) i zalio fotelju.
Čitav jebeni dan sam pospan i uspio sam oboriti rekord u disciplini zabijanja u štokove u trijeznom stanju ( beskoristan podatak: bivši rekorder u ovoj disciplini je predstavnik Japana Fuk-U-Oko koji je još uvijek aktualni rekorder u skoku s votkom (op. ur. But not for long… insert evil laugh here)) Vjerojatno posljedica vikenda koji je bio prilično dobar no ipak se dogodila jedna tragedija. Jedan poznanik je nakon strateškog povlačenja pred razbješnjelom ruljom mladih intelektualaca završio na slikanju glave na hitnoj. To nije tragedija o kojoj govorim jer nakon što sam se vratio s izvidnice tog događaja u MD ta hladna velika točena piva koja me sve to vrijeme vjerno i hrabro čekala je u trenutku kad sam je htio zgrabiti potezom mlade sisačke alkosice završila prolivena na intimnim dijelovima gospodina Šakanovića( ubaciti psovanje i vremenski odredjeno izvikivanje riječi svetogrdje) Ova zadnja rečenica je bila prilično duga i gramatički netočna zar ne. Moram sad ići, mislim da čujem staru da dreči da je zaflekana kožna fotelja
