Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
17.08.2007., petak
Life is killing me
|
Sklopio sam oči od umora, opustio šake.. Osjetio sam tlo hladno pod sobom. Dijete u meni, opet igralo se je, gledao sam ga, plakao jer nikada nisam bio to ja.. Trčalo je dijete to, prekrasnim livadama rajskima.. Bezbrižno, nije se bojalo, tugu nije poznavalo.. Što sam li to onda bio ja, dijete koje nikada sretno nije trčalo livadama.. Livade raja, predivne su bile.. Iako samo moga uma slike… Niz moje lice, poput mrtvog mirno, skliznula je kap boli… U suzi osjetio sam život kako nestaje, razbija se o tlo, zemlja ga upija.. Upit će jednom i mene, odvesti me.. Možda tamo gdje kao dijete nisam nikada bio.. U livade rajske.. gdje sam oduvijek u mašti bio.. Eden moj, moja mašta stvara te.. Rajski vrte moj, i te lijepe livade.. što da bi, da doista tamo sam.. A ne ovdje sam, bez snage da ustanem i rečem riječ koju… Samo žalim tugu i bol svoju… Žalim što kraj mene nema nje… dok umirem a smijem se.. Teško doista je, smijati se dok umireš.. Praviti se da sretan si… A sanjaš kako ćeš umrijeti, rajskim livadama trčati.. Bez patnje i boli.. Možda te nitko ne vidi, ne voli.. No tako ljepše sigurno je.. Nego osjetiti da život boli te..  otvorio sam oči i vidio.. svijet bez svijetla.. umjesto zelenih livada, bila je krv prolivena.. u potocima. Probodeno srce moje krvarilo je, stvaralo valove.. Oči moje više sretne bile nisu, ljepota u njima nestala je. Samo patnja za njom i čežnja za ubijanjem sebe samoga.. Tisuću puta poželio sam umrijeti, zaklopio oči u snu i nadao se ne probuditi.. Sanjao sam mjesto gdje mogu pobjeći, sanjao i budan i u snu.. No to mjesto nikada nije bilo to.. Želim umrijeti ili želim nju.. Svoju voljenu… Mogu li vjerovati ljudima dok mi utješen riječi kažu.. Znam da lažu.. Jer ne mogu sigurni biti.. Da zauvijek neću suze liti.. Krvlju svojom okrunjen biti.. Nestati u očima svih, zauvijek se skriti.. U hladnoj zemlji koja suze upija.. Veliki pogreb malog smrtnika.. Svima nam je sudbina.. Nekima kraj a meni, meni tek pobjeda Bijeg od života mojeg, prokletoga Volio bi nestati i zauvijek.. Zauvijek disati prestati.. Da moje srce kucati stane.. Da moja duša odleti kada odlete s njom i crne vrane.  I mislio sam opet dugo, razmišljao.. Što radim krivo, u čemu sam pogriješio.. Odgovore našao nisam, pa se pitam.. Zašto bi živio i patio se postojati.. Ako će me svi samo zamijeniti.. No onda srce reklo je.. Želim biti uz nju.. Ne želim drugoga uz nju i ne želim umrijeti Moje srce mi je to pokazalo, odlučilo se je boriti.. No srce moje dovoljno jako nije.. Da pokrene tijelo, da se ne ubije.. Moje srce, moja ljubav.. Sve to, dvoje je potrebno.. Grabim rukama da dohvatim je no nema je Tražim u mraku gdje ništavilo samo je Kao što dio njega sam i ja Bez tebe voljena, ništa.  Kažete mi da imam hoti.. da budem sretan.. Pa.. Sakrili ste je? Pokažite mi je, želim je vidjeti.. o da… Hmm.. imam hoti? Meni je još uvijek zima, nitko me ne grli.. Nitko mi ne grije usne.. Hoti nije tu.. LAŽETE MI!!! Hoti, ona sada spava.. Pa.. da.. tko je još budan u 6 ujutro.. Govorite mi da imam razlog za život.. Da, u pravu ste imam ga.. Jeste li se ikada pitali.. imam li razlog za umrijeti? Vjerojatno mislite ne.. No naravno, vaše mišljenje.. Ne tiče me se.. jer ja.. Znam stvari koje nikada nećete znati vi.. Ne želite živjeti moj život iako bi volio vidjeti.. Koliko dugo bi se s njime mogli boriti.. Bez potpore i bez nade.. Kroz oči ispunjene od tame.. Pitam se.. Svi koji su tako jaki, koliko dugo trebalo bi.. Da ih moj život slomi.. Želim osjetiti zagrljaj svoje ljubavi.. Želim ljubiti njezine usne.. Ne mogu bez nje više.. Dani sve su mi teži.. Osjećam se kao leš koji mrtvo, nepokretno leži.. Volio bi se micati da mogu.. No ne mogu ni to.. jer nema nje.. Da me pokrene.. Volim je.. i svi želim da to znate.. Bez obzira što sa mnom dogodilo se.. Ona zauvijek sretna mora biti.. jer to san moj je.. I želja najveća za sva vremena.. Da nitko ne liši je osmijeha iskrenoga.. Samo da ona sretna bude, a ja.. Kako život odluči tako će biti.. Hoće li me ostaviti ili ubiti.. Opterećivati se neću… Osjetim.. da zaboravio sam sreću.  Srce moje Nekada sam i ja bio sretan poput svakoga dečka na ulici Svakoga koji tako lijepo se smije Sretno izgovara voljenoj njezino ime No dugo vremena prošlo je Kako nisam vidio drugi dio sebe Osjetim kako umirem A što više umirem i za njom čeznem ja To više me potreba ubija… Srce moje patilo je dok nije bilo nje Patilo je da netko ga ugrije Srce moje, ugrijala je Sada kada nema je Srce moje smrzlo se i umire. Nema više boli rekla davno si Znam da lagala nisi Jer uz tebe ljubavi boli ne postoji No što da radim kada nema te Ja od boli stvoren sam, znaš to zar ne Prokleti ja.. Oduvijek sjena depresivna.. Srce moje ljubavi opet pjesmu piše ti Ljubavi opet moje srce kuca Samo da još jednom vidi te Kako nasmijana grliš me Tvoje ruke, usne i riječi Nikada kraj mojoj sreći Tvoje postojanje voljena Sjetim se svoje rane koja je preboljena Lijek njoj bila si ti Volim te, ljubavi. |
