Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
08.08.2007., srijeda
Not like other girls
|
Inspiriran pjesmom The Rasmus – Not Like Other Girls Posvećeno mojoj voljenoj Eto volio bi da ovo ne moram pisati voljena, da ti mogu sve reći i gledati ti u oči. Volio bi to, volio bi da ne moram nikada pisati, da ti sve emocije mogu pokazati uživo no vrijeme će pokazati, hoćemo li to doživjeti. No eto, inspiriran tobom, osjetio sam prije par dana potrebu za ovom pjesmom iako nikada nisam slušao ovaj band, osjetio sam to zato jer se pjesma zove not like other girls a ti ljubavi doista nisi kao druge, ti si moja ljubav i moj ponos, moja sreća i svaka pozitivna emocija. Pa doista, otkuda da počnem, gledam te i svaki put iznova se ne mogu prestati diviti debi, tvojoj ljepoti, dobroti, tvojim dodirima koje tako savršeno osjećam na koži, ljepoto moja… Ti si doista nešto posebno, volio bi te imati češće, volio bi da te nikada ne puštam iz ruku, učinila si me novom osobom. Ti, ti si cura kakvu nikada nisam vidio, doista, nisi kao ostale cure.  Pitaš li se ikada zašto to mislim o tebi, zašto to itko misli o tebi jer znamo, o da znamo jebeno dobro da nisam jedini koji tako razmišlja, pa ljubavi, pogledaj što radiš ljudima, što oni rade zbog tebe… Pogledaj što sam učinio zbog tebe, znaš zar ne. Osjetila si to na mojoj ruci kada smo se prvi put vidjeli, dirala si to toliko puta, i znaš da se neće ponoviti, samo zbog tebe. Vidjela si slike, zar ne. Ja, gotovo mrtav od alkohola, u komi. Uništen, krvav i blatan. I opet, možeš mirno spavati, znaš da se to neće ponoviti. Naučio sam od tebe voljeti, naučio sam koliko se isplati posvetiti tebi, ljubavi. Posvetio bi ti cijeli svoj život, posvetio bi ti svaku sekundu nježnosti, svoje ljubavi, beskrajne romantične noći, jer ti to zaslužuješ. Nisam radio to nikada zbog drugih cura, nisam nikada bio to što sam uz tebe postao, jer ti si to zaslužila. Volim te, volim svom prokletim srcem čak i zaboli koliko volim. Suze mi krenu niz lice, oči mi zasjaju, no onda znam.. To je zato jer mi nedostaješ…  nisi nikada bila kao drugi, a rekla mi si kako bi htjela to, nikada ne bi htio da ti se to dogodi a mislim da si previše posebna da bi ti se to dogodilo. Tvoja dobrota, tvoja ljepota, tvoja pojava, ne uklapa se u kontrast crno – bijelo – sivo. Ti si još uvijek boja, ti si još uvijek nada, ljepota, ne možeš se pridružiti hordi mrtvih, u tebi nada još sja, život, ljubav.. Nisi kao ostali, vidi se. Želim te, želim te sada pored sebe… Od silne želje za tobom, osjetim onu staru potrebu da se izrezbarim, napijem.. No rekoh malo prije, ti znaš da ja to neću napraviti, zbog tebe… Nikada mi cura toliko nije značila, da radim ovo što zbog tebe radim. Sjedim, ujutro u šest sati, pišem post… Ležim u krevetu, ujutro, još ne spavam. Osam je sati, mislim na tebe. Prisjećam se kada smo bili zajedno u tom krevetu… Obuzima e hladnoća, nedostaješ mi, vidim te i počinješ mi nestajati, kao dim kroz prste.. Suze na licu, ovaj put tvoja ruka mi ne briše. No ne, ni ne želim da me gledaš oslabljenog, slabog, slomljenog, sjebanog. Vidim te samo u snovima, a ti mi totalno značiš više od snova.. snovi ne postoje, no volim u njih otići, grliti te i ljubiti, ti kao da živiš u mojim snovima, osjetim tvoje dodire koje zamišljam sebično zauvijek samo za sebe.  vrati mi se ljubavi, čekam te… vrati mi se da zajedno pobijedimo svijet… slab sam bez tebe, govorim dobro sam a raspadam se… ne, ne želim druge, ne želim potpore, prijatelje, ja želim tebe… jer nisi kao oni, nisi kao nitko drugi, želim tebe, moja jedina potreba… osjetim polagano, razdire iznutra, potreba, čežnja za tobom, želim te, jako… vrati mi se ljubavi, da bar netko čuje moje molitve, a oduvijek mrzim molitve.  obožavam tvoj stav dive, ponosno a opet ne umišljeno. Način na koji zbacuješ kosu, tako lijepo, dok ti se spušta niz leđa, lice.. Obožavam potražiti lice u tvojoj kosi, dok ti moje tražiš u mojoj i dok se nađemo.. Kada nam se usnice spajaju.. poljubac, onako kako me nitko nije poljubio.. Ljubav, kakvu nikada nisam osjetio.  3 dana poslije, pišem ovaj dio posta… Ovaj dio neće biti o njoj, bit će o meni. Pa znate, da.. dugo me nije bilo na blogu, kao ni na msnu.. Znate većina, igram wow, da… cijeli dan i noć… No onda kada bi trebao biti opušten, nekada samo ispustim miš iz ruke, ruku stavim na oči, podbočim se drugom o stol, prislonim čelo na monitor i zaplačem.. Nedostaje mi ona.. Osjetim tu neku potrebu da me poljubi i zagrli, da mi ONA kaže bit će sve u redu.. A ona.. Nje nema.. Tek ponekad čujem njezin glas.. pitam se.. Što li radi ljubav moja, dok ja plačem za njom.. Možda tuguje, možda se smije… Možda… Što ako je možda gubim.. kako i samoga sebe.. Što ako je na kraju izgubim, kao davno samoga sebe… Sjednem, osjetim da… Trebao bi oprati kosu, dugo nisam.. probam si nekada glatko lice.. Brada.. što li se dogodilo.. Nemam više volje uređivati sebe… Moje oči, davno su vremena prošla kada su bile lijepe.. omeđene crnom olovkom.. Moja kosa.. davno je njezina lijepa crnina nestala.. A lice.. nekada tako nježno.. Sada je tu ta odvratna brada.. Uništeno izgledam, još više sam uništen iznutra.. Treba mi život, treba mi ona.. Umirem opet kao nekada, krv mi je gusta, osjetim je u ustima… Alkohol.. moja beskrajno velika potreba.. Ali ne ubija onu bol, ne ubija potrebu za njom… Što da učinim da ubijem to.. ubijem li se… ubit ću i nju.. Nikada, rekao sam jednom.. umrijeti neću dok imam nju.. Ona zaslužuje najbolje, ona zaslužuje da dam sve od sebe… Ali čemu ovo sve… Kada nema je… Odlazim sada… neka me noć proguta.. moje misli.. Odlazim.. nadam se da ću je sanjati noćas.. Pokušavam se suzdržavati ne plakati.. Ali nikada to nisam uspio, nikada ni neću uspjeti.. Ljubav je grijeh, sveti grijeh kojem ne mogu odoljeti.  Sudbina moja Padam, padam, padam… Padam, o ljubavi, padam opet Pred tebe, moja draga Padam, i ne mogu se ustati Pred tvojim nogama, ljubavi Padam, napušta me životna energija Nakon onoga svega moja voljena Osjetim kako je kraj moj moja sudbina Okrutna li riječ je ta Ubija me moja sudbina.. Tražim način da preživim no snaga sva u srcu mome Sva snaga ta Svijet je zaboravio koliko je snažna I ja ljubavi, trebam te da pokažeš mi opet snagu koju posjeduješ Pokaži mi je da ne umrem, jer želim te Usrećiti ljubavi, obećao sam zar ne? Zagrli me, primi me U svoje krilo, svoje naručje Ne sramim se priznati Ne mogu bez tebe živjeti… Ti si svijetlo koje trebam ja Moj kraj tame koja ubija me Ti si tama u kojoj nitko nauditi mi neće Moje srce oživjeti će od sreće… Osjetim kako odlazim iz ovoga svijeta Svijeta bez ljubavi Zatvorim oči, osjetim ljubav tvoju i poželim umrijeti Jer što će mi život ako nikada više ljubav tu Nikada više, neću osjetiti Kuda ste mi je sakrili, ljubav moju Moju voljenu, onu koju… Onu koju voljeti prestati neću Izgubio sam se ljubavi Umrijet ću, a ti pronađi sreću Jer sreća moja očito je Umrijeti s ljubavi u srcu za oboje. I evo za kraj.. Jedna pjesma.. nevezana za post… Palača smrti Noć je ugušila plač djeteta Što zadnju pit sunce obasjalo je Noć progutala je Sve živo noćas tu, u palači smrti umrijeti će Samo besmrtno tijelo bez duše će živjeti! U palači građenoj od kostiju onih koji su umrli Vino od krvi onih koji su umrli, kako bi besmrtnost mogla živjeti Nikada se život neće ugasiti U besmrtnim rukama prokletih U rukama izabranih Oni koji noću izlaze da se nahrane Vrane dok pjevaju oni dolaze U tamnoj noći Smrt je njihov dah Zovu ih prokletima demonima No anđeli oni su Ubije tu, i zauvijek živiš Nikada ih za smrt ne kriviš. Krvlju hrane se Svake noći prokleti Uživaju bol s usana smrtnika Oni noću ljubav vode s njima, hlade ih Toliko hladne ostavljaju da sunce više nikada ne ugrije ih Ljubavnici besmrtni, u palači smrti Sve će poklati! Krvavi će kaleži se opet uzdići A mjesec zvijezdama zaplakati Od straha što obasjao je Lice besmrtne, djevice. Daj mi kalež krvi Da usne moje ga okuse Da u meni umre život Nova smrt da rodi se Ono što rodilo se je u smrti Nikada ne umire samo ubija… Ove noći ubijati ću i ja Slomiti smrtne kosti pod svojim rukama Suze vaše nikada osjetiti neću Osjetim vašu tugu kao svoju sreću I kada umireš u rukama mi ljepotice Ja smijem se, dok usnice moje Diraju te, smijem se Jer znam, ovo je tvoj kraj A moj, život je održan Na ljepoti tvoga tijela, ljepotice Nikada više nitko vidjeti te neće Ovo je tvoja smrt, ovo veće Pokopat ću te u postelju od zemlje Cvijeće na grob ti posaditi Nikada više, neću se vratiti Nitko te naći više neće Zato umri sada nasmijana, od sreće Što u užitku besmrtnom umrla si Zauvijek mrtva, zauvijek lijepa u mojem sjećanju si. |
