Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
21.07.2007., subota
Death is just another life, another dimension
|
U rukama anđela Slušaj riječi što dopiru iz dubine Crnog mora, duboke tmine Iz svijeta gdje anđeli plaču Iz svijeta gdje djeca nikada sretna ne skaču Slušaj jecaje boli Što majka svoje mrtvo dijete voli Slušaj, poslušaj kako je crno dno Ne padaj u ponor, moj anđele bijeli. Sve će umrijeti ali nećeš ti Držim te, ne puštam te Raširi svoja krila i poleti anđele Ukloni suze s lica naših Pokaži koliko jako je svijetlo to Što srce ti je obuzelo Pokaži mi kolika je tvoja moć Ne zaboravi molim te poći U mjesto gdje svijetlo vlada Jer tamo gdje prije vladalo je Tama obuzela je sve. Slušaj jecaje boli Iz tmine i mraka Slušaj agoniju i depresiju Iz ponora duboko do vraga Dublje od svih rupa u svijetu Ovo je ponor anđele moj Gdje svaki bijeli anđel gubi svoj boj. Hajde anđele, uzdigni se Svijetlo tvoje neka razreže Sve tmine koje obuzele su me Liši me tamnih okova, suza i boli Otrova koji teče mi venama Pokaži mi koliko lijepa je, svijetla moć tvojega boga Ako bog mrtav nije U tebi se krije Grob nije moj konačni pad Primi me anđele Odvedi me u raj.  Da nešto raspravimo. Komentari tipa.. Ti nema razloga biti sjeban, ti trebaš biti sretan. Ti imaš hoti, ti imaš ovo, ti imaš ono… Gledajte, što vi znate o meni? Što vi znate o mojim razlozima? O mojem životu? Znate ono što pišem na blogu, zar mislite da se jedan život sastoji samo od toga, od toga što čitate!?! Da je tako, onda ne bi bilo potrebno da pišem kako pišem no moj život nije nikada bio dovoljno dobar da bi sada sve to zaboravio i rekao : ''a da vrijem je za novi život''. Ne, ne možete mi govoriti nešto o mome životu jer vi nemate blage, ide mi na kurac više sve to. Ti imaš ovo, ti imaš ono… Ja do prije pola godine nisam imao NIŠTA! Sve što sam imao bilo je jebeno rane po rukama, suze u očima i alkohol u sebi.. da je bar bio samo alkohol.. Moji razlozi vas se ne tiču, ne gurajte nos tamo gdje mu nije mjesto. Sve u svemu, ja pišem onako kako pišem, pa dovraga.. Netko može biti i najsretniji na svijetu a pisati najdepresivnije pjesme, bit je u psihi i inspiraciji… Ne želim nikada više vidjeti na svome blogu takve komentare, to možete reći tek kada vam kažem svoj život što nikada neću, dakle, ne možete. Oprostite sada na ovome ali jednostavno se raspizdim.. Ajde… Čitajte dalje ovaj post.. Zvijezda božja Tišina obuzima mjesto gdje anđeli rađaju se Zemlje suzama natopljene Kosti što bez mesa na sebi ostadoše Sve umrlo je, noć smije se Tamo gdje crna udovica svojega muža oplakuje Svake noći anđeli rađaju se Kako zvijezda s neba padne on se nasmije Zauvijek u raj skrije.. Ponekad suze mogu dozvati dušu da vrati se Da oživi duha koji umro je Da ga zadrži na zemlji da nikada ne ode Ona je plakala na grobu tom Njegov vječni dom, i ona mislila je Da on nikada više neće biti kraj nje Ona mislila je, da otišao je u raj bez nje. Crna vrana na križu mu je stajala Neku tajnu je mudro čuvala Što li u očima crnima li se krije Vrana ta, noć u njenim očima podmuklo se smije. Krvarilo je nebo jedno predvečerje Crna udovica iz sofe ustadoše Osjećala se je loše Htjela je vidjeti dragoga svoga Otišla mu je do groba Na grobu sjedila je i tiho plakala Tiho usnama šaptala ''da si barem sada pored mene'' na ramenu njenom kao pahulja snijega dodir plah poput zimskog vjetra mah okrenula se je a pred njom je bio muž njen nije ni slutila da mu je plijen ona mu u naručje skoči pogleda mu u mrtve hladne oči a on iz njenog vrata u sebe krv toči postali su jedno te noći. Crna udovica što u crnom je tugu krila Umrla je i rodila se a nije smjela Iako je to htjela S njime zauvijek biti Sada pred zvijezdom božjom zauvijek se kriti.  Kroz život Hej cvjetiću najdraži Možemo li danas zajedno livadama trčati Za sada, želim zauvijek živ biti S tobom ne želim skriti Kako sretno smijem se Kako trčim pašnjacima bos Dok vjetar mi je u kosi Moju dušu s tvojom daleko nosi. Vjerujem sada da snovi moji ostvariti će se Strastveno volim te imati, na livadi Gdje kao mladi trčali smo i smijali se O sjećaš li se kako lijepo bilo je Biti dijete, bez briga Kako prošla je prošlost, više djeca nismo Odrasli smo ti i ja Postao sam otac a ti majka… Gledam ti u oči još dijete si Gledam ti u dušu, daj potrči sa mnom Što je, zašto za ruku vučem te Zašto više ne želiš trčati livadom ljubavi Zašto me sada želiš odbiti Nakon godina svih, što sretno trčali smo mi Zar dijete u tebi doista umrijeti će Srce moje. Voljela si sanjariti, sanjarimo sada mi Što, zašto odbijaš to Sanjariti maknuti se od svih… Što, što se je dogodilo Snove odbacila si Sanjariti više nećeš Ne smiješ se više, oči mi ne srećeš Sretna više nisi Anđele moj, to ti više nisi. Gledam te kako odrasla si A ja ostao isti Gledam te kako više nisi ti Kako u tebi žena je koju poznavao nikada nisam Gdje si nestala ti, zar zaboravila si kada smo djeca bili Što li se dogodilo, gdje si nestala ljubavi Sjedim sam na travnjaku i pitam zvijezde Zašto nema tebe Kao nekada, kao nekada Da zajedno ti i ja, vladamo sretnim pašnjacima… Prošle su godine, toliko dugo nisam vidio te Sjedio sam na kamenu gdje zajedno sjedili smo kao mladi Prisjećao sam te se, nisam vidio nikada više te Prisjećao sam te se, i znao da to zadnje je što radim Jer umirem. Došla si do mene vidio sam te Znao sam da to si ti Prepoznao sam dijete koje ne mogu skriti ti oči Znao sam da vratila si se kako otpratila bi me dok odlazim od tebe Primi za staru ruku me, neka stare kosti potrče Neka umrem dok za ruku držim te Neka umrem, dok imam te. Trčao je opet kao dok je bio mlad Gledala sam ga kako je sada star A dijete u njemu nikada umrlo nije I sada kada je umro Još uvijek vidim da je bio sretan Osmijeh na licu mu se ne krije On je tu i sretno se smije.  |
