Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
05.07.2007., četvrtak
This world is a cruel place
|
Spasi me Spasi me u ovim tužnim besanim noćima Izgubljen sam i previše ozlijeđen da poletim Anđeli ne lete više ljubavi Zauvijek su pali Raj je izgorio u mržnji što ljudi su stvorili Pakao u kojemu smo se rodili Pakao u kojemu ćemo umrijeti Nikada nećemo saznati kako je u raj otići Dok nećemo jednom, umrijeti A nakon smrti nitko se vratiti u pakao neće Da donese nam nade i sreće Lijepo je umrijeti nadam se Jer bolno je umiranje Bolno je dok umirem a nikako ne umrem Što to drži me, vezanog za obalu Kada more vuče me. Spasi me, da još jednom progutam sve Ustanem s krvave zemlje i krenem dalje Daj mi snage da borim se Ovaj život ne smijem izgubiti, ne Želim stajati zauvijek uz tebe i boriti se Da osmijeh na licu tvom Bude zora srcu mom Svako jutro kada budim se Da gledam uspavanu te Kako spavaš pored mene Spasi me a ja ću onda čuvati te Spasi me, da ne umrem sam Zauvijek tvoje srce sam spreman da ti predam. Spasi me ljubavi Ne mogu se ovako boriti Da su uz mene i svi anđeli Ako nisi ti Čemu živjeti No ja znam da negdje sada daleko si i ti tu Uz mene svojih duhom i srcem Ja znam, znam ljubavi Nećeš me samo tako napustiti Ustat ću s poda, moram se boriti Bez tebe ću umrijeti jer nikada ovako neću voljeti. Spasi me jer ne znam što mi je Mislim da te volim više nego podnijeti mogu Hvala svima, hvala bogu.  =============================================== Eto pjesmom otvaram ovaj post… Ovaj post pretpostavljam da će biti jako velik jer imam inspiracije a danas nema prakse pa počinjem pisati u pola 9 ujutro.. Dakle pisat ću cijeli dan po malo.. Zahvaljujem svima na komentarima i ovako, jednom uskoro tj. Sljedeći petak brijem ću raditi promjene u linkovima i to pa onda ću vas zamoliti da svi koji žele u linkove ostave taj dan komentar na blogu tj. Do tog dana ostavit ću post bar 2 -3 dana da stignu svi. Eto toliko o tome a sada, vratimo se mi mojem postu. Zavalite se u svoje ( nadam se) udobne stolice i uživajte ( ako možete) i ostavite mi iskrene komentare. Vaš Blacken. =============================================== Svijet koji uništava Bol je zavladala svijetom Gdje sada mogu zaspati da sanjam Sanjam san koji svijet je zaboravio Snove o ljepoti i ljubavi Zašto su svi na to zaboravili? Sanjarim danima dok ne spavam noćima Kao da život jedan veliki je san Prođe mi i cijeli dan Da nikada ne izađem van Jer sve što potrebno mi je U glavi je U duši i srcu I dok suze tiho lijem Lice u jastuku krijem Žudim za time da se ubijem No to nikada ne smijem Obećanje moje o životu nikada prekršiti neću Ne želim u njenim očima tugu, želim sreću. Da znam svirati violinu svirao bi Žicama si srce rezao na melodiji tuge Jer tuga je osjećaj kojim gubimo neke dobivamo druge A one koje dobijemo gubiti više nikada nećemo Jer melodija violine čini ih marionetama melodije I oni plešu svoj bal boli Žude za time da ih netko voli. Bol je zavladala davno sa mnom Osvojila me je Učila me je voljeti, stvari koje nikada ne bi volio Naučio sam cijeniti tugu Kao ni jednu emociju drugu Ljubav i tuga u jednom spoju Kao na ratnom boju Srce i duša kada spoje se Da osvoje um čovjeka koji iskvaren je Koliko i čovjek sam Sve, srušilo se je Nema više nade Čovječanstvo nestaje Ubija nas naše vrijeme Emocija za emocijom postadoše zanemarene I što sada, što smo postali mi Oni koju su još ostali ljudi Čudaci izopačeni Ili ste to vi Koji ste svoju pravu stranu odbacili… Gledam svijet, hladan je Tražim mjesto u njemu gdje mogu spavati Sanjati snove lijepe i da me nitko zato neće suditi Biti ono što jesam da me neće nitko poželjeti ubiti Kada je čovjek prestao svijetu ljubav nuditi Njegov vlastiti svijet odlučio ga je ubiti Gdje, gdje mogu sanjati Da propast svojih ne moram gledati  =============================================== Vidim ljude kako sviraju gitare, sve te tužne melodije. Izlaze s njima njihove emocije van.. upijam ih sve, gledam kako drhte im usnice kada izgovaraju tužne tekstove, koje su pisali.. kako su sve to preživjeli, pitam se uvijek. Toliko boli, kako je moguće održati se živim, zar su našli sidro u ovoj oluji emocija, ovome svijetu koje je hladno more bez kraja… Čemu se toliko grebu da prežive, vrijeme svejedno prolazi, na kraju ih ubije. Diraju te žice tako smireno, stvarajući melodiju koja ubija, ubija u dušu, podsjeća nas da u životu nismo sami jer oni su tu, stvaraju melodije te da budemo njihove marionete, uživamo u tome, zašto ne. ''Sviđa mi se način na koji umirem iznutra'' – davno sam rekao to, bilo je to vrijeme posebno… Kada sam se smatrao kao i oni, tek slučajni prolaznici koji razumiju one koji su se izgubili, svijet ih odbacio ili se njime ne mogu nositi. Slušam način na koji pjevaju te pjesme, poput najdepresivnije izbezumljene kletve, svaka kao da proklinje srce moje a od toga, meni je bolje. Umrijeti ponekada ne znači nestati zauvijek, umrijeti psihički nekada mi se zna dogoditi, ostaneš u prostoru i vremenu i ne možeš se pokrenuti, to, to mi se doista često zna dogoditi. Gledam i ne shvaćam, toliko boli i toliko tuge, mrtvih mladih koji zaborave na druge, ubiju se jer život im je koma, zašto nitko ništa ne poduzima.. Svijete, ljudi.. Što vam se dogodilo. Mladi u crnome, mladi krvavih ruku i bolesnih umova, nismo mi krivi takvima nas je stvorila naša obitelj i okolina, pokazujemo ono čemu su nas učili, način na koji su nas mučili a oni, oni nam sada sude jer ne možemo pratiti u korak druge, povlačimo se od stada i bojimo vunu u crno jer drugačiji jesmo i time, ponosimo se time. Svijetom više ne vladaju osmijesi, romantika i ljubav. Ljubavni stihovi obijaju se o hladna im srca, draže im je novac, opijanje ili tuča. Kaos se rađa na ovome svijetu, što da radimo mi koji ga ne želimo doživjeti, zašto nas nitko nikada ništa nije pitao, i mi smo jedni od vas, zbog crne vune ne odbacujte nas. ===============================================  Mrtva dolina Jedno mjesto gdje nekada je život odisao Sada dolina smrti leži Kažu da kada tamo prolaze da se svatko naježi Tamo ni sunce više ne sja Sve je pod maglom i crnim oblacima Oni to zovu svojim domom A ja pitam se Leži li još ljepota ta Ispod svih tih oblaka. Jedno posebno mjesto u tome Je život njezin I ja volim ga. Šećem satima u magli bez obzira Što zapinjem za svakoga tko prolazi Ja ne mogu prestati hodati Ne mogu se obuzdati Bojim se izgubiti U magli pod oblacima crnima Mi zovemo domom to A to je pakao iz kojega ne možemo van Proklet bio u njemu svaki dan! Proklet bio ovaj pakao, vaš svijet Gorite u paklu, mrzim vas Vi ste izgubljena generacija jadnika Uništili ste si svijet sada želite i jedni drugoga Tako sitni a igrate se boga Prokleti ljudi sve moraju imati A sve što imaju, uvijek izgube i to mora umrijeti U vašim rukama ništa neće preživjeti. Ja tražim uvijek nju U magli svoju zvijezdu sjevernjaču Dovoljno jako sja Ispod magle i oblaka Da znam gdje ne ona da dođem do nje Prokleti ljudi, ne mogu zaustaviti me Letim do nje u nebo, letim ja to znam Ubiti se da bio bi s njom, to je moj dom Tamo gdje moja zvijezda sja Bez mrtvih dolina, magle i oblaka.  =============================================== Razmišljate li ikada o tome kako bi bilo, da pokušamo zavladati svijetom? Svi mi koji želimo promjene, koji želimo da svijetom odiše ljubav? Što bi trebali učini da bude tako, zar biti kao i svi? Ubiti one koji to ne žele, to možda i nije prava ideja, možda ipak postoji bolja. Treba naučiti ih sve da vole, no kako to, kako zapaliti led a da ne dobiješ vodu koja na kraju ugasi vatru i opet zaledi se. Volio bi svijetom gledati sretne ljude, nasmiješena lica… Toliko briga, tuge, boli a samo zato jer netko je izmislio stvari i način na koji MORAMO živjeti.. kako netko može reći da nešto moramo, pa nismo robovi, ili jesmo? Robovi ovoga života? Što je ljude učinilo zlima nego njihovi izumi… Zašto bi ikada itko koga ubio da ne postoji bogatstvo i siromaštvo, zašto bi ikada itko bio zabrinut da ne postoji posao i rad, zašto bi ikada itko bio nesretan da svijetom vlada ljubav. Snovi moji, nisu ostvarivi ti… Sanjao sam često o tome i zaključio, moram se predati. Ne možeš reforme raditi u masi koja ne želi se promijeniti, oni ne shvaćaju, da ovim životom svoju djecu tjeraju da mrze živjeti, mnogi od njih će se i ubiti, hoće li ikada itko od njih ovo pročitat? Možda jednom kada umrem… ===============================================  Crni dan Koliko u meni je dugo osjećaj taj Da ne može biti konačno kraj, moj crni dan Svi su jednako crni i ne znam nikada dali je crnji ikoji Svi su potpuno isti. Oprosti mi što te zbunjuju moje riječi Ali moram ti reći, ovo nebo crno je Iako ti možda vidiš boje, vjeruj mi Sve oko tebe crno je. Crna boja prevladava Dali je to boja ili samo odraz ništavila… Ne znam više odgovoriti Ne znam u što će se sve ovo pretvoriti… Oprosti mi što uništavam sliku života ti Ali sve što vidiš ne postoji Samo crnilo oko tebe je Ovo sve poput iluzije je Svi vidimo drugačije jer jedino pravo što vidimo je Ono što ne vidimo Shvaćaš li poruke te Ja trudim se Pojasniti ti Kako život ne postoji Kako sve davno izgubljeno je Slika svijeta oko nas Samo je sjećanje. =============================================== Oke ovo je po meni najlošija pjesma koju sam ikada napisao jer ne znam dali se ikako može shvatiti što pokušavam reći njome… ma idemo dalje ===============================================  =============================================== Zašto ne mogu dobiti krila. Da uzmem voljenu i odletim, daleko iznad oblaka. Da ne vidim svijet pod svojim nogama. Zašto ne mogu biti anđel, da spašavam ljude koje volim, zašto ne mogu biti išta što vrijedi više od čovjeka.. osjećam se tako, tako previše ljudsko. A to ne volim.. ne volim biti dio mase, ne volim biti dio istih, volim biti unikatan, gdje je moja unikatnost ostala, možda se nikada nije ni rodila. Da svijetom još samo jedan dan zavlada ljubav i romantika, taj dan učinio bi moj život zauvijek prekrasan… no to se neće dogoditi, samo krv i metal. Industrija. Ratovi i smrt.. Sve što slijedi na ovome svijetu, u ovome životu… a gdje sam u svemu tome ja… ne pronalazim se u njihovim sranjima.. ===============================================  Trebam te ljubavi Zima mi je trebam te da zagrliš me Trebam te da ugriješ dušu moju Tijelo moje napuštam polagano Kao da umirem Ali samo sanjarim, ne brini se Odlazi duša iz tijela na neko vrijeme Leti okolo i opušta se Dok tijelo plače bez nje Ti znaš kuda moja duša leti zar ne Naravno, do tebe. Duša mi je odletjela Vratila se puna emocija Kao da je doista onaj poljubac bio stvaran Ali to je samo moja mašta Sanjarim da ljubim te Jer nedostaje mi usne tvoje Tražim te u snovima Znaš da si moja voljena Ne bi dopustio nikada da duša me napusti Jer tko bi onda tebi pjesme pisao Tko bi te nasmijao i uz tebe bio Ne bi nikada dopustio da mi se išta dogodi Jer te volim ljubavi, nedostaješ mi Nedostaješ mi ti. Nedostaju mi dodiri tvojih usana Koža tvoja uz moju I miris tvoj da udišem Nedostaješ mi i želim te Imati od prvog dana Zauvijek Jer srce moje ne može prestati voljeti Tebe nikada, nikada ljubavi Nadam se da ćeš razumjeti Suze moje što lijem Tekstove što pišem Razlog zašto teško dišem Ali znaš da neću prestati disati Kao ni pjesme ti pisati Dok god srce tvoje za mene kuca Kucat će i moje Samo za nas dvoje.  =============================================== Sada najradije ne bi pisao ovaj post i ne bi ga objavio ali eto.. kako je tako je… Nadam se da će te ga pročitati iako je dugačak… Pozdrav ljudi =============================================== |
