Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
08.06.2007., petak
Deep oceans of emotions
|
Držim crvenu ružu u rukama, divna je svaka njezina latica. Držim ružu u rukama a miris njen tvoje kože je, uživam ga i šapćem joj da volim je, dok mislim na tebe.. mazim latice dodirom nježnim jer podsjeća me na tebe… Osjetim njezino trnje u dlanovima, stišćem je čvršće dok topla krv slijeva se niz dlanove. Kapljice prve na bijelim pločicama.. ispuštam je iz ruke, lijepu crvenu ružu, spuštam se na koljena, krv curi po bijelim pločicama a ja crtam srce ti, pišem da volim te krvlju svojom i kunem se, tako bit će dok je srca moga, voljeti ću te do kraja života svoga.    Osjetim tvoj miris opet na svojoj koži.. Znam, to je samo sjećanje. Osjetim tvoje nokte u svojoj koži, kao trnje predivne ruže.. Znam i to je samo sjećanje, ne želim da samo sjećanje i ostane, sve lijepo što sam uz tebe proživio želim da realizira se. Realizira iz moga sjećanja u još jedan trenutak slikan najboljim aparatima, našim srcima. Nije li zanimljivo doista, radi li srce poput fotoaparata za emocije? Ono pamti, sve što smo doživjeli, emocije slika. Sprema ih u album koji zovemo sjećanje, neke slike bole nas, neke želim uništiti ali ne možemo, jer ovaj fotoaparat što slika nikada ne nestane, ostane do kraja života. Zato trebali bi slikati samo lijepe stvari, zaboraviti da postoje loše svemu se radovati, biti nasmiješeni. Zamijenit ću slike stare novima, nadam se lijepima, tamo gdje će biti i ona. Da zanemarim tugu i bol, što ostaje duboko u sjećanju mom ( nadam se)…    Sjeti se jedina prvi puta kada si me dodirnula, nismo slutili da ćemo se jednog dana poljubiti. Tvoja meka koža, ruže latice joj nisu ravne, riječi tvoje mojem srcu su bajke. Raširim ruke kao vrata otvorim se, neka bol uđe u mene. Jer i kada slomi me, kada na rubu sam, samo na rubu i ostajem. Ne idem dalje od njega jer na drugoj si strani ti, nikada te samu neću ostaviti. Ono što ubija me, ispunjava me. Vidjeti me tužnoga, nije ništa zbog čega treba uzrujati se, osmijeh čuvam da slikam ga srcem kada budem kraj tebe. Volim te, volim te najviše na svijetu, vilo moja nebeska, noćna vilo predivna. U snove mi dolaziš da ih krasiš, plamene tuge gasiš, od smrti me spasiš. Hvala ti što živim voljena, jer da tebe nema pao bi na koljena, pognuo glavu i plakao tiho, dok giljotina boli ne bi mi odrubila glavu, umro bi ne znajući da mogu naći svoju pravu, a prava si ti, ljubavi.    Ti Ti si posebna duša na ovome svijetu. Činiš svijet vrjednijim no nitko te nije dostojan. Duša si koja nije zaboravila da postoji, koja i dalje sanjari. Ti si mračno mjesto u svijetu, ono koje je mrakom uljepšano a ne uništeno. Ti si san koji mnogi sanjaju, nakon toga sna uzdahnu i zaplaču, jer nitko ne bi rekao da postoji dobrota kao ti, osim u snovima gdje nažalost ne možemo ostati. Ti, pitaš se zašto te volim. Pitaš se po čemu si drugačija od drugih? Po tome ljubavi, jer nitko ne bi učinio za ikoga ono što bi ti. Najbolja si prijateljica, još bolja ljubavnica. Posebno dobro srce imaš u grudima. Nosiš osmijeh da bi se drugi smiješili, stalo ti je do njih i ne odbacuješ ih, danas ljubavi toga više nema, danas je prijatelj samo novac ili obična sjena. Posebna si ljubavi, um tvoj mračni i gotički. Stvara utopiju gdje se rađaju snovi, gdje se rađa inspiracija savršene utopije, u glavi tvojoj ljubavi, nalaze se najljepše riječi, svatko ih voli pročitati. Posebna si ljubavi jer imaš ljepotu zbog koje se nisi umislila, uvijek si ista. Posebno je na tebi sve, jer obično je samo ono što nije dio tebe. Posebna si jer na poseban način voliš, posebna si jer na poseban način ubijaš bol. Bolja si od alkohola, droge.. Ti si ovisnost od koje se odviknuti ne može. Ti, ti si jednostavno najdivnija cura na svijetu.  Ja Ja sam samo jedna izgubljena duša. Izgubljen u svojim snovima i svijetu bez lica. Izgubljen u svojim sjećanjima i osjećajima. Ja, ja samo sanjarim i nikada ništa ne gledam racionalno, jer za mene racionalnost ne postoji. Ja, ja se samo volim opustiti u tami koju si sam stvaram kojoj se mogu prilagoditi, ja sam duševni mazohist, volim se duševno ubiti. Ja, ja nikada nisam shvatio zašto bi me itko volio? Zašto i čime sam zaslužio da me tvoje ruke diraju, nisam shvatio kako sam postao dio tebe, pronašao taj mračni lijepi dio sebe. Kako si to mogla biti ti, božica ljepote, božica mračne ljubavi. Ja sam samo klošar, još jedan od onih koji samo pišu, sanjare i suzama dišu. Ja, ja sam još samo jedan ovisnik o tebi, želim te uzeti samo k sebi. Ja, zadnje što ću o sebi reći, volim samo tebe i nikada prestati neću, bez tebe ne vjerujem u ljubav i sreću.  …Možda ništa ne može izbijeliti moju crninu… … On ona može upotpuniti moju tamu… Samo za tebe ljubavi |
