Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
05.06.2007., utorak
When angels forever die
|
Nije bitno Nije bitno koliko lišća će u jeseni pasti Svi će svejedno umrijeti Nije bitno koliko će zvijezda na nebu noćas biti Ujutro će se ugasiti Nije bitno koliko dugo ćeš me ti voljeti Jednom ćeš prestati Jednom ćeš me ostaviti. Nije bitno koliko moje tijelo dugo izdržati može Kada ubija me ono unutar mesa i kože Nitko i ništa pomoći mi ne može Pas ću na groblje gdje se mrtva tijela jedno do drugog slože. Moj strah da gubim te tjera me Tjera da bojim se da ne izgubim doista te… Nije bitno koliko god sretan bio Nikada to neću doista biti Zauvijek će se u mome osmijehu tuga kriti Strah od života, strah od boli I kada kažeš da me voliš Unutar srca bojim se Da ne prestane. U ovaj život izgubio sam vjeru Sebe više ne osjećam Tvoja je ljubav kao najljepši dar Što ispunila mi je najveći san… Nije bitno hoću li ove jeseni i ja kao list pasti Nije mi bitno što će se dogoditi Samo znam do kada god živio zauvijek ću te voljeti Tvoje tijelo uz svoje privijati Kao lišće na vjetru plesati Ja ću umrijeti, ti ćeš zauvijek postojati Jer pjesme smrtne nisu A samo za tebe ljubavlju odišu Nikada umrijeti nećeš voljena Jer da nema te ne bi bila preboljena Pjesme moje krasile bi smrt moju Uplakan ljubio sliku tvoju Pjesmu ti zadnju pisao Nakon nje nikada više disao.  Zovite me anđelom, zovite me najboljim čovjekom. Što mi to znači? Sve te pohvale, komplimenti? N mogu doprijeti u moje srce, jer znam tko i što sam ja… Znam o sebi ono što masa ne vidi i ne zna.. Zovu me svakakvim divnim imenima, ne znaju tko sam doista ja.. Lijepa je zar ne? Moja gotičarska maska. No iza nje, iza osmijeha koji lažan je.. suze teku, i tamo tek pravo je lice moje.. Bez trunka sreće, bez boje. Lice koje želim uništiti, osoba koju želim ubiti. Iza maske osmijeha tužan sam i želim se ubiti.. Trebam nestati. Stavljam na kocku sve što imam ponekad, samo da vidim koliko bol mogu izdržati, ponekad ono što baciš se nikada neće vratiti, a onda će te to boljeti. I ja volim da me boli, volim osjetiti da sam ja i dalje ja. Nisam anđel. Ja trebam svojega anđela, da me brani, da me odmiče od boli da me izvuče iz depresije. Ja trebam dan i sunce koje će me krasiti, noć obasjanu mjesecom koji neće nestati, da mu mogu vjerovati da će zauvijek moju tamu krasiti, trebam svojeg anđela koji nikada s neba neće pasti.  Pogled usmjeren u nebo, suze što teku sada podsjećaju me na one koje su tekle nekada. Gledam ruke, bijele su, krvave nisu već mjesecima. Da okončam bijelu im ljepotu oštricama, ili da jednostavno ostavim da krv i dalje potiskuje bol u moje srce.. Ubijam se, ubijam a nikako da umrem. Svi anđeli umiru! Kada svi anđeli umru i kada umrem i ja, kada nebo ostane bez anđela i nestane svaka bajka, kada nestane sve ostane samo tuga i bol hladnoća i noć bez mjeseca, tu ću biti i ja. Gospodar svojega carstva, građen od smrznutih suza. Oprosti mi što sam to što jesam i oprosti mi što nisam sretan. Ispričavam se što postojim.. Nisam za to ja kriv. Samo sam krvi što živim što još uvijek postojim. Nastao sam, živio sam, živim.. Možda bi bilo vrijeme da i toga nestane. Volio bi da mogu zatvoriti oči i nestati, ne mogu jer vežeš me za život ti. Kako ime ovoga posta kaže: when angels forever die… Kada dođe kraj i kada odem i ja, kada zauvijek nestanem ostat će moja pjesma, ostat će spomen moje ljubavi, iako više nikada anđel tvoj neće postojati, anđeli će zauvijek umrijeti.  Trebam nešto da me opusti, trebam nešto da me odvede negdje gdje neće boljeti. Tražim nešto da me odvede u zemlju snova, tražim put u mraku i tami. Jesam li ikada napustio tu tamu, pa ja sam samo dio nje, nikada je nisam mogao napustiti. Dio tame je i anđel moj, jedino svijetlo u njoj. Ne gasi moju svijeću, izgubiti ću se zauvijek. Umrijeti, ubiti se, plakati. Rezati, vrištati, ubijati dok na kraju doista neću umrijeti. Smrt ima tako sladak okus, poznajem ga. Smrt ima tako divnu čar, poznajem je, želim je dočarati si, želim je, ne preživjeti. Trebam te da me makneš od, od svijeta, od boli. Trebam te, ubi me molim te. Ubi me jer znam da će mi to pomoči, učini to. Stavi nož na moje grlo zareži me, zakolji me svojim rukama, uzmi nož nabi ga u moja prsa, probi mi srce neka prestane kucati, ubi me.. Želim od tvoje ruke umrijeti, da zadnji na mome živome tijelu budu tvoji dodiri, želim na tvojim rukama umrijeti da u smrt me otprate tvoji poljupci.. Još jedan anđel će umrijeti, ne lijep kao ostali, ne besmrtan i ne sretna, već tužni anđel najcrnji, što su ga ljudi stvorili, isti koji su ga i uništili. When angels forever die.  Trebam te Ljubi moje usne, diraj me Šapći moje ime, privij se Ne puštaj me noćas Ne želim da odeš i ti Ove noći ni bogu te ne dam ljubavi. Trebam te da budeš ove noći uz mene Trebam tvoje usne i tvoje oči Trebam te, trebam usne što ljube me Ruke koje pružaju mi ljubav koja ispunjava me Trebam, trebam te Da voliš me. Kada ova noć završi ja želim umrijeti Ne želim bez tebe dalje biti Zauvijek s tobom želim biti Ili se ubiti Ne mogu bez tebe, ne želim bez tebe Ne mogu podnijeti bol i tugu što ubija me Trebam te da otjeraš je Trebam te. Trebam te  |
