Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
03.06.2007., nedjelja
From dark place in my head
|
Život je kao zmija hladan, kao zmija otrovan. Život je kao zmija, pužeš kroz njega i preživljavaš tako život je kao zmija hladan a ti se i dalje pokušavaš neuspjelo ugrijati. Otrovno je ljubiti usne koje su žive. Nikada ne znamo koliko otrova nam te usne pruže i možemo li taj otrov preživjeti. Život je kao droga. I droga je. Ubijaš se njime i želiš ga prestati živjeti ali ne možeš jer si ovisan i ne možeš prestati, nemaš hrabrosti. Voljeti je poput ljepote. Možeš gledati no nikada ne znaš hoće li zauvijek trajati. Voljeti je poput vatre, možeš se grijati ali ne znaš nikada hoće li se ugasiti iako stalno podupireš da ne prestane gorjeti.  Riječi su kao kamenje što padaju u rijeku, a rijeka je kao život. Ona uvijek teče bez obzira na smetnje, smetnje samo uzrokuje promjene, teško kamenje. Riječi mogu biti lijepe i u našem životu ostaviti lijepu promjenu u jednoličnom toku, mogu uljepšati naš tok. Riječi mogu biti ružne, kada padnu u rijeku mogu samo razbiti ljepotu koju je jedinstveno miran tok imao, no život nikada nije miran, on uvijek nekamo ide dok se ne ulije u more, na groblje u more smrti gdje su svi životi spojeni u jedan veliki, more koje samo mudro i duboko šuti.  Sreća je izgubljeni dio života, onaj koji se davno zaboravio. Sreća je kao zemlja izgubljena u morima, u smrti emocija. Sreća je kao život a život kao svijeća. Gasi se plamen na svijeći kako i svijeća nestaje sama, svijeće plamen na rukama samo je ožiljak, rana.. Nestaje sreće u životu i ostaju samo ožiljci stari, pokoreni svakoj boli i rani, mi ostajemo sami.  Nada je lažni osmijeh na licu, nada je laž u našem životu i glavi.. nada ne postoji ona je samo laž kojom će se ljudi braniti, u nadi se nikada neće spasiti. Nada umire s ljudima, ubija je tehnologija. Zar postoji nada u svijet dok njime vlada mržnja i oružje, oružje za masovno uništenje, oružje kojime može se sve ubiti, zar nada u tome postoji?  Bog, ah taj bog, on kao da nikada nije ni postojao. Ili je doista smrt njegovu netko zaboravio spomenuti. Bog nikada tu neće biti a mi, mi ćemo se u zlo uvjeriti. Bog više ne postoji ono što nekada je bio bog, sada je čovjek čovjeku svome . Bog je novac, bog je oružje. Bog je rat i moć, sve što može razoriti i ubiti, to je bog. Ostalo ne postoji ostalo je samo san o stvarima, stvarima koje nikada nećemo imati. Bog je bajka loše ispričana, nedovoljno zakrpana. A ljudi, mi smo smeće koje igra se boga dok priroda ne uzme prihoda svoga, ono što nas je učinilo živima učiniti će kao da nikada nismo postojali. Bog, možda to možemo reći samo prirodi.  |
