Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
24.05.2007., četvrtak
Black rose dying #3
|
Nastavak, 3. dio Sjedio je na rubu kreveta. I ove noći. 4 dana je prošlo. Nije se oporavio. Sjedio je u stanu i plakao. Osjetio je okrutnost ljubavi na vlastitoj koži. U tih 4 dana razmišljao je, razmišljao o tome što se je dogodilo onim curama koje su spavale s njime. On je mislio da to što im on daje da je dovoljno a sada je osjetio koliko je to bolno bilo za svaku od njih a toliko puno ih je bilo. Klin se klinom izbija, naišao je na nekoga poput sebe a baš onda kada se je to dogodilo ta osoba bila je ista kao i on. Znao da gdje će je vidjeti, isto tamo gdje ju je vidio i prošli vikend. Odlučio je sada nakon 4 dana otići van. Morao je. Hodao je gradom izgubljen u ljudima kao kapi u rijekama i morima. Kosu je pustio preko lica kako se ne bi vidjeli podočnjaci njegovi od plakanja. Ugledao je na ulici jednu lijepu curu, sva u crnome. Crna je bila kao zadnji tračak noći preživjeli u danu. Bila je jedna od njegovih avantura. Pitao se je, kako je njoj. Prvi put u svome životu pitao se je, kako je toj curi. Siječanja su ga ubijala, počinjao je shvaćati koliko je odvratan bio. Imao je toliko prilika a on ih je doslovno iskoristio i to na najlošiji način. Teška bol u prsima. Probila ga je kao mač, pobudila veliku bol i izazvala suze u očima. Grčenje prstiju u kostima, primio se je za klupu koja mu je prva bila pri ruci, sjeo je na nju i spustio dugu svoju kosu u koljena s glavom. Ponavljao je njezino ime šapatom i slao ga u vjetar, nestajao je s vjetrom glas njegov i doziv njezinoga imena. Podigao je glavu, bila je noć. Spavao je onako zgrčen i osjetio kako njegovo tijelo trpi veliku bol na koju se nije navikao. Dovukao se je natrag do svoga stana. 4 dana se nije kupao, 4 dana nije jeo. Pio, pio je. Alkohol, tablete.. ono što mu je godilo i pomagalo u tome vremenu kada je htio biti sve samo ne on. Sjedio je na dasci prozora, svijetlo svijeća razlilo se po njegovom papiru punom pjesama. Odlučio je i posvetiti jednu njoj: Sjećanje, zar je to tvoj dar Za noć jednu što uzela si srce Slomila.. Sunce mi nije izašlo od noći te Za mene je stalno noć Boli me mjesto u krevetu gdje bila si ti Bole me ožiljci koji su ostali Zašto pokušavaš slomiti me Slomiti možeš me Ali molim te, preklinjem da ne Da ne slomiš me, ja volim te Noć jednu s tobom kada proveo sam ja Znam sam, to je moja prava. Odeš li od mene zauvijek ja ću nestati Svoje ime izbrisati s liste živih Postati dio zemlje S zadnjim mirisom tebe Trebam te, trebam tvoju ljubav A ti oduzela si mi sve Ostavila samo sjećanje na noć Na noć koja oduzela mi je moć I gdje god da sada odem ja Bez tebe nema mi spasa. Došla je i ta subota. Znao je točno gdje će je pronaći. Standardno je proveo većinu dana u uređivanju samoga sebe dok već i samome sebi nije postao lijep. Otišao je u klub u kojemu su se upoznali, sjeo je na mjesto gdje je i onda sjedio. Sjedio je i ispijao svoje crveno vino koje se je svršeno ljuljalo u elegantnom zahvatu njegove ruke. Ljudi koji bi ga vidjeli vjerojatno su mu zavidjeli na izgledu, no on je ovaj puta zavidio njima na srcima ispunjenima ljubavlju. Prolazilo mu je tako polako vrijeme, imao je osjećaj kao da ona neće doći no prevario se je. Nakon treće čaše vina, osjetio je meke ruke na svome vratu, prepoznao je dodir njihov dopao, tu meku kožu. Ustao se je, nagnuo prema njezinoj ruci i poljubio je. - dobro veće lijepa Gabriela, očekivao sam te. – rekao je to izvukavši joj stolicu i ponudio da sjedne dok ju je držao za vrške prstiju. - Bok Damjane, vidim i dalje si ostao isti, nikada ti nije dosadilo? – rekla je to nekako sarkastično dok je skidala s ramena kaput. - Nije mi dosadilo biti ono što jesam jer mi to očito donosi velike privilegije u životu, no reci mi, što želiš popiti? - Ništa ne želim popiti dragi moj, danas je dan bez alkohola moram ostati pribrana za svoj večerašnji lov. - Kakav lov? – pravio se je da ne sluti na ono najgore no vidjelo mu se je u izrazu lica. - Lovac nikada ne lovi istu žrtvu, nit je žrtva uvijek lovina. Lovac je uvijek lovac a lovina je samo jednom lovina. - Ah da, želiš mi reći na blaži način da si me iskoristila samo za jednu noć? – zadrhtao mu je glas kada ga je pokušao povisiti. - Zar sam te iskoristila ili ti samo pružila nešto što ni jedna prije nije? - To što si mi pružila u meni je pobudilo veliku ljubav i jako sam te zavolio, ne možeš mi reći da si hladnokrvna. Osjetio sam kada sam te dirao da nisi! - Nisam hladnokrvan, ti si doista dobar i doista znaš s ženama no dragi moj, ponovit ću ti, lovina nije dva puta lovina, jednom si bio moja lovina i sada je gotovo. Pobjesnio je. Udario šakom u stol i spustio glavu na njega. Ramena su mu se tresla, plakao je. Spustila je svoje predivno lice do njegovog uha, pozvala ga je da prošeću i da popričaju malo bolje o tome svemu. Hodali su uz rijeku blizu parka. Ona mu je objašnjavala stvari koje su ga zgražale, pokazale da dok je mislio da on igra igru da je bio samo jedna figura u nečijoj igri. Zastali su, a ona je dodala: - da dragi moj Damjane, zbilja si lijep momak no to što si ti radio curama netko je morao prekinuti. Učinio si to davno prije mojoj sestri, pokušao si meni no nisi znao, u ljepoti dive leži duh kurve. A ti dragi moj ne voliš kurve, ne voliš me zapravo, prezireš me kao i ja tebe. Učinila sam to samo kako bi osvetila sestru. On je pao na koljena. Plakao je i bio je slomljen. Gubio se je u svojim suzama i mislima. Njezine riječi sve su teže dopirale do njega. Pomišljao je u glavi, što sam to učinio, ponavljao je to ali to nije moglo poboljšati stvari. Odlučio je izgovoriti - ali ja tebe doista volim i ne mrzim te, tvojoj ću se sestri ispričati, ne moraš me zato uništiti. - Ispričao bi se mojoj sestri, ti prokleti bijedni crve! Dok je moja sestra patila za tobom ti si spavao s brdom drugih cura no moja sestra te nikada nije preboljela, pripadaš njoj i tamo gdje je ona, a ona je romantičaru tamo gdje i romantika umire. Na groblju. - Umrla je? Zar, zar zbog mene? – bio je tako iznenađen, nije smatrao da ga ljudi toliko mogu zavoljeti tj. Žene s kojima je provodio noći. - Nije umrla nego se je ubila, zadnje riječi koje mi je rekla bile su tvoje prokleto ime! – zatrčala se je prema njemu i počela ga udarati. Primio ju je čvrsto u zagrljaj, osjetio je kako se ona slama na slomljenom mu tijelu i u slomljenom mu naručju. - Smiri se, smiri se.- ponavljao je dok ju je polako puštao iz zagrljaja. Iznenadna bol. Pao je na tlo. Gledao je njezine bijele ruke sada krvave s nožem u ruci. Stavio je ruku na svoju utrobu, osjetio je mjesto gdje ga ja ubola, žalac njen bio je u njemu sada. Nije vjerovao svojim očima, tresao se je, polizao krv s usana, ustao se iako teško. Tiho je šapnuo njezino ime: '' Gabriela, zar si mi to ti učinila, moja ljubavi vječna, ne možeš me u smrt poslati, ne možeš me ubiti jer moja ljubav prema tebi zauvijek će postojati.'' Plakala je, gledala je onu predivnu prikazu kako krvari, okrenuo joj je leđa, krenuo prema svome domu. Rekao joj je još samo: '' odlazi od mene, dopusti mi da te nazovem ljubavi jer volim te, odlazi ne želim da vidiš kako od tvoje ruke umirem, jedine koju sam ikada volio, moja prva ljubavi.'' Dovukao se je do svojega stana, nije bio daleko od njega. Već je podosta krvi izgubio. Osjetio je smrt u sebi, osjetio je kako prevladava život. Palio je zadnji put ove noći svijeće u svome stanu, ovaj puta nije bilo žene uz njega samo smrt koja je čekala da se do kraja preda. Posu je latice ruža oko sebe, njima ispisao njeno ime. Poljubio je ruku i stavio na ranu. Skinuo se je, odbacio je odjeću. Legao je u sredinu svijeća na podu, mazio laticom ranu na svojoj utrobi. Rekao je onda, na glas: '' ljubavi me nikada nisu učili samo u ljepoti žene uživati, ona koja me je ljubavi naučila, naučila me je da ljubav ubija. A ako je ljubav to što mi je ona dala i s time umirem, sretan umirem, moja duša mirno će spavati jer me njezina ruka naučila što ljubav će mi učiniti.'' Počivao je prvu noć u svojem novom domu, u svome krevetu koji trebao je biti njegovo vječno sklonište od svijeta. Na njegovom su pogrebu na želju njegovu svirali sve najljepše ljubavne klasike, violine i klavir. Otpratile su ga u vječan san. Bio je mrtav. No, nije to bio njegov konačan kraj. Miris zemlje je osjetio, otvorio je oči. Vidio je opet lice bijelo, njeno. Gabriela je bila tu. Krvarila joj je ruka. Pogledao ju je, ništa mu jasno nije bilo, no ona mu je samo rekla: ''psst prinče moj, romantika kao ti na groblju neće umrijeti, ona će se tamo roditi kako bi zauvijek mogla postojati.'' Blacken the angel  POST Evo kraj još jedne moje priče kao što ste mogli pročitati, nadam se da vam se svidjelo hehe. Sada ću početi pisati malo još jedan post, možda i zadnji ovaj tjedan. Pošto u nedjelju ujutro idemo u Zagreb a u ponedjeljak kada se vratimo doma vjerojatno ću prespavati cijeli dan pa do utorka izgleda ništa od posta. Naime, ne znam što bih vam pisao jer sam sinoć iscrpio svoju maštu da završim ovu priču. Stvarno bi volio da i oni koji je nisu pročitali pročitaju pa komentiraju no kako god vi želite. Ono o čemu bi mogao stalno pisati je naravno moja neizmjerna ljubav prema mojem najmilijem biću na svijetu, ono biće koje obožava i ono kojim se ponosim. Moj ponos, moja ljubav moj zrak i moja krv. Svim srce, zauvijek voljena. Hoti. Uživajte dragi moji u životu, znam da nije lako no tko želi taj uspije. Ne dajte se jer svi ste predivni i ne želim vas vidjeti slomljene ili tužne, povrijeđene. Sve vas voli blacken, see ya.  Ja sam nakaza Ne boj se umrijeti To je samo novi način na koji ćeš živjeti Ne boj se umrijeti S smrti se grliti. Ti možeš sve, ti možeš letjeti Ti možeš zauvijek lijepa biti A što mogu ja Ja sam nakaza. Ne boj se umrijeti Nikada bolje biti neće Ja sam nakaza nisam lijep kao ti Anđeli su me odbacili. Ti možeš plakati lijepe suze boje neba Ti možeš lice kupati u kristalnoj vodi A što mogu ja Ja sam nakaza Ne bojim se umrijeti jer znam da tamo će mi dobro biti Anđeo sam tame nisam kao ti Mojoj se ljepoti nitko ne može diviti. Ne bojim se nestati Krila ću odbaciti zauvijek se pokopati Ne želim postojati Nisam lijep kao ti Nisam lijep kao ti Zauvijek ću te voljeti Ali moram umrijeti Moja ljepota s tvojom se ne može mjeriti Ja moram umrijeti.  |
