Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
10.04.2007., utorak
My elegy
|
Gdje si ti, moja ljubavi Gdje si ti ljubavi Tako bi te jako htio vidjeti Gdje si mi sada ti anđele Tako mi nedostaje tvoje lice najslađe Suze mi niz lice klize Želim ti biti što bliže Gdje si mi ti ljubavi Gdje te mogu pronaći Zar samo u kratkim snovima što sanjam Zar samo u mašti čijim carstvom ti vladaš. Onoga trenutka kada sam otišao od tebe Izgubio sam se opet iznutra sebe Pokušao sam se pronaći zbog tebe Učiniti te sretnom i dalje I trudim se kao i onda Prestati neću U život ti želim unijeti sreću Želim vidjeti u tvojim očima sjaj Prijatelji mi pomažu u ovome vremenu izgubljenome bez tebe Ne mogu više gledati sebe Tužna sam si prikaza u samoći obgrljena Volim te i to se ne može promijeniti Zauvijek ću te voljeti i to se neće promijeniti O kako te trebam ljubavi Gdje si ti. Sjedim i pišem pjesme Nekada tužne nekada sretne Ali u svakoj od njih počela si se pojavljivati ti Moja ljubavi. Gdje si, gdje si Tražim te Boli me život Boli me bez tebe Gdje si ti jedina Ljubavi moja predivna Sve boli svijeta ovoga bi trpio Ako bi onda uz tebe mogao biti Ljubav svoju nikada ne bi pristao skriti Zauvijek u ljubavi svojoj ja ću te grijati Od okrutnog svijeta u svijetu snova zajedno ćemo snivati. Nakon što sam te s obzorja svoga oka izgubio Nisam prestati plakati mogao Nikada se toliko rastužio nisam Kada sam vidi da tu gdje sam nema te Nema te da ugriješ srce moje anđele Nema rukica tvojih da grle me I nema ljubavi, nema ljubavi Nema ljubavi koju daješ mi ti O kako te trebam voljena Zar si nestala, zar si nestala ljubavi Gdje te mogu pronaći? Jesi li tu ljubavi Tražim te u svome snu Kako je lijepo poznavati te U snovima nadati se Da ću te bar na tren sanjati I da će ova veza između nas zauvijek trajati O kako lijepo je ljubavi U tebe se udubiti U tvojoj ljubavi i osmijehu Očima lijepim i riječima svetim Što iz dana u dan daješ mi Hraniš moje srce ljubavlju Hraniš moje oči suzama od sreće Dok se život mrtvo i sporo oko mene kreće Ali kako se kreće on polako tako i ja Dok jednog dana ne budeš samo moja, moja jedina Dok jednoga dana uz tebe u postelju ne legnem I ne šapnem na uho prije spavanja ti Volim te, za mene porazi ne postoje Nikada neću odustati Zauvijek ću te voljeti Zauvijek tebi težiti Nikada nikuda bježati Za mene postojiš samo ti Zauvijek, moja ljubavi. Božica moga sna Osjećam kao da me nikada nitko poznavao nije Kao da nitko nije mario dali je moje lice tužno ili se smije Osjećam kao da nikada nisu marili kako se osjećam I što mi se događa dok nisi došla ti Osjećam kako bi bez tebe u sekundi mogao umrijeti. Osjećam kao da ruke mi opet oštrici teže Osjećam da suze mi niz lice bježe Osjetim da samoća proždire u mene Osjećam da mi trebaš ti Osjećam kako bi bez tebe u sekundi mogao umrijeti. Ponekada mislim da ljudi nisu marili jesam li se smijao Ili sam samo jako plakao Kao da nitko osim tebe ne mari Što moje srce radi Što govore riječi moje sve Napisane za tebe, za mene I za tebe ljubavi Za tebe zvijezde bi dirao Na vjetru ljubavne pjesme svirao.. Tvoje ljubavne riječi trebaju mi Tvoji meki dodiri Ti si anđeo taj Što meni predstavlja raj Ti si jedina za mene Moje jedino iskreno htjenje… Kome da se molim Kome da se pokorim Da mi te u naručje vrati Da brže prolaze sati Da suze koje plačem presuše Da nestane tuge i kiše Tko je zadužen za sreću života mog Postoji li bog Postoji li bog ne znam ni ja Jedini bog za kojega znam si ti, božica moga sna.. Vrijeme Dogodili se ikada da moje srce zakuca Kao onda kada bilo je uz tvoje Nastavit ću i dalje pisati pjesme svoje Ljubavne što miris ruža nose Kao prelijep miris tvoje kose Dogodi li se ikada da te u rukama držim Da zima u meni umre Ja past ću kao pahulja na tebe da ne padnu druge. Lakomo te volim i lakomo te želim Jer samo ti, samo ti u životu ovome me zanimaš Proklet bio život bez tebe Proklinjem, proklinjem dane bez tebe I proklinjem vrijeme što sporo prolazi Vrijeme što ubija Prezirem vrijeme koje ubija me Prezirem sve, prezirem sve Prezirem sve osim tebe. Ti si tako lako nestala A ja, ja sam tako teško to primio Ti, ti si tako lako otišla Dok vjetar nosio je miris tvoje kože od mene. I što god učinio sve dalje sam ti bio I što god činio plakati nisam prestajao I koliko god suze lio I dalje sam se u sebi smio Smijao sam se od sreće što sam te imao Plakao od tuge što sam te izgubio Smijem se od sreće što sam te imao i imati ću opet te Plačem jer vrijeme sporo vodi me do tebe. Bol bez tebe Mislio sam da poznajem bol A bol me je tek naučila patiti I kada sam mislio da pobjegao sam sjenama Shvatio sam da sam izgubio svoju Da nisam više osoba.. Ti si mi u mislima Miris tvoj i mekoća dodira.. Osjećam da umirem bez tebe Unutar sebe raspadam se Osjećaj da nema te uz mene Tjera me da sanjam kako umirem Sjećanje na tebe lijepo je I slama me pomisao na tebe Kada pomislim da ne mogu do tebe.. Plakao sam i jučer voljena Prije nego sam se prepustio mirnim snovima Plakao jer krevet opet hladan je bez tebe Plakao sam i jutros ljubavi Plakao jer pokraj mene nije bilo lica lijepoga da gledam ga Dok budim se iz lijepoga sna Samo ta hladna odurna, prokleta hladnoća. Osjećam da umirem Umirem bez tebe Tražim se, tražim se a ne nalazim izlaz iz ovoga Osim u voću zabranjenu Trebam krvi i alkohola Da ne slomim se Da ne izgubim se, da ne slomim se… Trebam te! trebam te! Smirujem se, pokušavam oduprijeti Znam ljubavi znam, obećao sam da ću uspjeti Volim te volim ljubavi Ali ne mogu trpjeti Ne mogu stalno svjestan biti I svoju bol kriti iza osmijeha umjetnih Kao da na mome licu nisu Suze mi oči kada gledam druge parove kako miris svoj udišu A ja udišem miris suza i miris tuge Pogled mi pada na stare željezničke pruge Čini se kao rješenje boli Ali ne bi to učinio i u glavi kažem si: ona me voli. Ne mogu, ne želim… ne, ne znam.. samo pišem.. ne znam želim li prestati, ne znam mogu li prestati i dok se to pitam i dalje samo pišem.. ne mogu prestati plakati, ne želim.. što do vraga.. ne znam što da radim sa sobom, sjedim cijeli dan doma i razmišljam o njoj..a mogao bi raditi negdje i zaraditi novce.. ne valjda živjeti u gradu, teško je zaraditi kao dijete.. ma, ja nisam dijete.. punoljetan sam.. k vragu totalno bi htio raditi cijeli dan.. samo da se umorim i da mogu leći spavati umoran.. da vrijeme prođe brže i da brže mogu do nje.. Glazba… da je nema.. ne znam što bi radio doma.. ovako sjedim, slušam i pišem.. cijeli moj život zadnjih skoro godinu dana bazira se samo na tome.. kako bolesno.. kako nepotrebno.. Loše potrošeno vrijeme.. pisanje je možda i korisno ali sjediti u kući cijeli dan i raditi isto svaki dan 24h na dan.. monotonija… Jedino što je drugačije je što sam sretan… nemojte da vas zbune ove tužne riječi koje pišem.. tužan sam jer mi nedostaje jako.. vjerojatno ne možete ni zamisliti koliko.. ali nije bitno.. Nije mi žao plakati zbog nje, drago mi je.. jer znam da je za nju i znam da svaka suza ima svoju svrhu da je isplakana za nešto lijepo, s pravim razlogom.. 64 kune sam uštedio.. trebam 122 kn za kartu za vlak.. trebam još bar 100 kn da imam uz sebe.. dobro ajde i 50 bi bilo dobro.. ali ja tek imam prokletih 64.. prodat ću nešto.. ali ja nemam ništa vrijedno osim nje, a ona nije na prodaju.. tj.. pa ne znam dali je imam.. imam je a nemam je a opet osjećam da je imam a bojim se da je nemam.. zbunio sam vas… ma da.. nije bitno.. ona zna što mislim.. čitajte pjesme, komentirajte ako želite… pozdravlja vas Blacken The Angel i poručuje: ljubav je najljepša stvar na svijetu. |
