Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
09.04.2007., ponedjeljak
She is my only, my only true love
|
Što si mi ti Pitam se što si mi ti Više od života i više od ljubavi Pitam se voljena što si mi ti Sanjam te sve noći Ti si moj san ostvareni Ti si san moj Koji ubija svu moju bol. Kada god pomislim na tebe ljubavi Ne mogu prestati se smijati Ili plakati Od sreće što te imam smijati se Od tuge što nisi uz mene Plakati Što jutrom se moram sam buditi. Napušta me miris tvoj Ne osjećam ga više Nema ga Mirisa koji učinio mi je srce da glasnije zakuca. Pitam se opet Što si mi ti Moja vječna ljubavi Više od sreće i ljubavi, života svog Što si mi ti, san moj San koji ne sanjam nego živim Život kojemu se uz tebe divim Kako lijepo živjeti može biti Ljepše od iluzije svake Kada znam da su mi tvoje usne predate Kao i cijela ti Moja jedina ljubavi.  Još jednom ljubavi moja, hoti, draga.. pišem ti post. A jebote, ne mogu provesti ni par sati bez nje već mi je teško.. mislim, nema teorije da ne budem sretan, daaaa. Blacken The Angel koji je svoj prvi blog napravio prije godinu dana par dana prije uskrsa bio je poznat po depresivnim i teškim postovima, prema suicidalnim mislima i tragičnim ljubavnim pjesmama. Ali što se je to dogodilo.. kada je sve trebalo biti gotovo i kada sam digao ruke od samoga sebe pojavila se je ona, moja jedina voljena. Naučila me je oduprijeti se boli, zatim me je učila cijeniti sebe i naučila me je voljeti, ne biti zaljubljen nego voljeti. Gledam sada u svoje ruke, znam da su je držale, volim te ruke. Moje oči, sebe cijeloga, imao sam je i volim se, jer znam da je mogu imati opet. I da ću je imati. Volim te hoti, volim ljubavi, napušta me tuga i bol iznutra, ostaje samo ona moja ''umjetnička'' depresija kao inspiracija pisanja priča ili pjesama.. ali ja sam sretan, osmijeh na licu, vedar sam, smijem se i dišem punim plućima. Gledam sve te sretne ljude, gledam ih kako se grle, ljube.. i znam, znam da bi prije htio imati curu samo zato da bi i ja to imao, ali shvatio sam nešto.. tek sada. Oni se vole, a ja sam oduvijek volio samo tebe, nisam mogao dati ni jednoj curi ništa dok bi bio s njom i mislio na tebe kada sam znao da to nisi ti. Čekati ću te zauvijek, tvoje ruke, oči i osmijehe. Čekati ću te ljubavi gdje god bio, znaš da sam uz tebe, svim svojim srce, svom svojom životnom energijom. Ja bi svu tu energiju prenio u materiju, jer mislim da bi to bila najljepša metrija na svijetu, dao bi ti svoju ljubav u materiji da mogu ali ljubav je osjećaj. Ulit ću ti je preko poljupca, upij tu ljubav iz mene, ulit ću ti je kada prislonim usne tvojima, kada privijem tvoju kožu svojoj, ljubavi, upij svu moju ljubav, volim te hoti.  Da sam anđel Krvave su mi ruke bile kada sam te upoznao Oči su mi tugu lile a ruke bol pisale Teško mi je bilo disanje A ti i onda bila si tu Da pomogneš mi da prebolim bol svu. Vodila si me daleko od propasti A ja sam slijepo gledao u nju Mislio sam da ne mogu biti sretan ni u snu Mislio sam da ne mogu voljeti više Sve ljubavne pjesme što moje srce piše Bile su tužne Dok nisam vidio te Anđeo moj, lice i očiju sjaj Anđeo moj koji iz mog srca ne može van. Ja da sam anđel s tobom bi letio Krilima te branio Učinio ti svijet pod nogama Vodio te visoko do svijetla mjeseca Tamo gdje sniva mjesec srebrni Gdje se anđeli skrivaju od tuge i boli Sakrio bi ja tebe ljubavi U raj svoj Sakrio te da ne poznaješ tugu i bol. ( ovo pišem par sati kasnije) kome se sada obraćam kada pričam, zar šutljivim sramežljivim zidovima. Kome pričam ove riječi i tko vidi ove suze što mi opet teku niz lice.. usamljen sam bez nje i osjetim kako kiši unutar mene, moje glave. Osjetim kako unutar mene oblaci kišu polako liju, tako lijepo i nježno. Tužno ali nježno. Baš tako nježno kako je ona bila nježna prema meni.. pa kažem si, kažem u glavi… voliš i voljen si, možda tužna kiša ovaj puta ispere tugu, možda opet zasja tvoje sunce, njen osmijeh lijep i mlad.. volim njenu mladost i volim njenu ljepotu.. uzvisujem njenu dušu i klanjam se njenim emocijama.. ja sam samo smrtnik, a ova ljubav besmrtna je.. ja sam samo dijete s sjebanom prošlosti, a ona je za moju budućnost spas.. ni kao mali nisam ovako lijepo sanjao, o mjestima koje ne postoje, o mjestima gdje bol umire. Sanjao sam o mjestima iz snova i mjestima u glavi, a ona je bila tamo, i disala, živjela nije znala za mene kao ni ja za nju. Ja sam vjerovao u svoju maštu. Ali još ljepše od moje mašte bilo je imati nju, biti njen, ne biti.. ja i dalje jesam njen, samo njen.. i volim to biti i želim to biti. Zašto kiša nikada ne prestaje padati, zar ona mora stalno tu biti, da se oblaci ne bi skupili. Plače mi se bez tebe ljubavi.. potreba da se opijem ili ubijem… jača je nego inače. A ja, ja znam da ova kiša koja sada pada, ispire sve to.. ožiljke s ruku, sjećanja na njih, ispire moje uništeno tijelo alkoholom i ubija sve što uništilo me je. Ovo je novi život za mene.. i ti si moj jedini put. Ovaj život podarit ću anđelima na ruke, ako ne budeš ga htjela ti.. ah i ti si anđel, anđel na zemlji moja ljubavi.. volim te, volim… volim.. volim.. pišem ovo, šapćem nijemom zidu a on šuti, blijed je, bijel… i upija moje riječi, volio bi ga vidjeti da plače da znam da je još netko živ unutar moje sobe… Neće zauvijek kiša padati u mojoj glavi, neće zauvijek bol u meni postojati. Ti si moj izlaz iz svega tog, a isto to i ja ću biti tebi, biti ću tvoja kiša koja ispire sve zlo, biti ću sunce koje će te obasjati i utopliti..  Tko me od tebe pokuša odvojiti mora umrijeti Mislim da bi najbolje bilo ubiti sve Mislim da bi bilo najbolje svima prosvirati glavu Mislim da bi bilo najbolje srušiti svjetski sistem Da mogu zauvijek biti uz tebe. Ubio bi ljude sve Koji me pokušaju odvojiti od tebe Ubio bi živo sve Što stane između tebe i mene Ubio bi sve. Rodio bi se opet da sutra poginem Rodio bi se opet da gledam te kako živiš Rodio bi se opet samo da mogu uživati te Jer gledajući tebe osjećam se kao u snu. Umro bi za tebe svake sekunde Samo da živiš mi ti Jer moj život bez tebe živjeti Smisao nije imao pa ga neće ni dobiti Samo ti, samo ti Jedino ti trebaš mi Samo ti ljubavi.  Moja posebna ljubavi Zar ljubavi ti Od ljudi na svijetu svih Možeš me rasplakati Još jednom… Zar ljubavi ti Možeš me natjerati plakati od sreće Jer vrištati više ne mogu Zar ljubavi tvoje ime život mi može značiti Kada čujem ga Za tebe ljubavi, umrijeti bi bilo lakše nego disati Za tebe se roditi i ubiti. Kada gledam u tvoje oči voljena Pao bi na koljena Molio bi samo da sekundu više Moje srce kuca i diše Molio bi te da prestaneš me gledati Jer ne mogu ti odoljeti Na koljenima te ne bi prestao moliti Da nikada ne zaboraviš me voljeti. Sve vrijeme svijeta utopio bi u tvojim očima Sklopivši svoje noćima Uživajući u tvojim dodirima plahim Poljupcima što se u noći gube Spajaju jedni na druge Spajaju usne tvoje i moje Anđeli se onda mole Da ljubav naša nikada ne padne Da svakim jutrom osmijeh na našim licima osvane I još jedan dan u ljubavi da provedemo Nikada boli ne predamo Ja ću te ljubavi braniti od tuge i boli Neka mene samo udaraju neka me boli Neka moje oči pune tugom i boli Nije bitno, ja znam da me tvoje srce voli Neka me na koljena bace i neka trgaju moje srce Nije bitno, ja znam da ono i dalje kuca i tuče I to za samo jednog anđela što na svijet je pao Nije ni dobar ni zao Taj anđel jednostavno si ti Neponovljivi, unikatni Anđel čije oči život u mene liju Anđel kojem se od sreće svi smiju Kada vide osmijeh njegov Kako ozari se na licu lijepome Kada pokaže da u svijetu ljepota umrla nije Već samo snije i snije A jednu od njih probudio sam ja I sada si moja Moja ljubav koju zauvijek ću voljeti Na koljenima moliti Nikada nemoj otići U mojim rukama zauvijek možeš spavati Nitko te neće umarati Opusti se samo uz mene i utopi u ljubavi Osjeti me i nemoj otići.  Bojim se Ja se bojim Bojim se sanjati Bojim se sanjati da slučajno ne sanjam te Da u snu budem bez tebe Ja bojim se, bojim se Bojim disati da slučajno ne udahnem zrak Koji trebaš ti Kako bi mogla živjeti. U sebi duboko bojim se Bojim te se gubiti Od toga bi mogao poludjeti Koliko bi me moglo boljeti Ubiti i uništiti. Riječi te, riječi te što upućene su od tebe Za mene, za mene voljena Čine me da srca kuca i da vjerujem Da ne bojim se, ubijaš mi strah Osjećam se kao vjetar lak i plah U snovima ljubavi Tražim te Da ni tamo bez tebe ne stanujem U snovima gdje moguće je imati sve Ja želim samo tebe. Bojao sam se da izgubiti ću te Ali vidim sada da ne mogu te izgubiti Jer ovisni smo si Ovisni jedno o drugome Kao droga što žile ispunjava tako ispunjavaš me ti Ali ne škodiš mi Kao što glas mi drhti kada sjetim te se Tako drhte mi i ruke kada pišem pjesme za tebe Oči suze mi Ako pomislim kako dugo treba da budemo zagrljeni  Moje sjene i ja Ti, ti da te nazovem pjesniče Da te nazovem ljubavniče ili patniče Gledam te kako igraš igre u sjeni Gledam te kako kiša po tebi slijeva se A ti i dalje pišeš pjesme Gledam te kako padaš i opet ustaješ Vjeruješ da ljubavlju možeš pobijediti sve. Gledam, gledam te Tako crno, mračno i prozirno Na svijetlu otkriveno Tko si ti Odgovori mi zašto se zidova držiš Zašto tekstovi koje pišeš ti U meni bude bol i suze Kao i druge Tko si ti, tko ste vi Okružili me ljude bez lica i imena Samoća ih ubila Gledam na strane sve Vidim da primili su zidove Pitam se tko su oni, tko ste vi A onda shvatih. Sjene to su sve Što odraz moj pokazuje Na zidu svakome tako crne i prazne bez nje I sjene moje kao da grle se I tješe se Jer nema nje Gledam u zid i vidim sjene druge da dolaze Grle ove koje na zidovima se ubijaju Ubijaju od boli bez nje Gledam ih sretne. Gledam sjenu njenu i svoju Sretnu u njenom zagrljaju Osjetim miris njen Sjene naše spojene Sada su toliko mračnije Sada su toliko jače i napokon sretna je Sjena moja Što pjesme piše u tišini noći Dok u zemlju snova treba poći. Gledam svoju sjenu, na zidu je Opet je tužna Usamljena bez nje Slušam sebe, ovaj puta sretan sam Osmijeh na licu i suza radosnica Ali lice nema moja sjena Ona pognuto i dalje piše Pjesme zbog kojih oči mi suze Sjene moje oko mene kruže S nikime se ne druže Samo njenu sjenu žele I za nju žive Kao i ja Usreći nas voljena.  |
