Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
22.03.2007., četvrtak
Love me like i love you show me your paradise, kiss me when i kiss you desire for you, kiss my sweet lips lead me to the sky. Beautiful love
|
Evo ovaj post dolje samo se je nadovezao na onaj prije njega.. Ponekada i ja moram puknuti, pa ovim postom pokušat ću popraviti stvar. ma da smatram da bi onakvi postovi kakav je predhodni bili dobri samo da imam jos jedan blog ali i sada već imam previše toga za raditi po netu. nemam vremena više. evo tu je nešto napisano, ne bi znao točno što je to, možda vam se svidi i u međuvremenu budem odlučio dali da stavim pjesme koje sam danas pisao ili ne na blog pa ako ih vidite vidite ako ne, ne . Hej ljubavi nocas smo samo mi u ovoj divnoj noci, poslanici ljubavi što nikada do kraja nece doci. Hej malena zatvori oci i raširi ruke, vjeruj mi da držim te, iznad svijeta ispod nas. Ovo je posebna noc voljena, ljubim te po vratu, licu sve do usana. Dok tvoje tijelo pripada mi u zagrljaju, i usne tvoje dok obgrle moje, ja zatvorim oci da vjerujem, vjerujem u ljubav za dvoje. Gledajmo nocas zvijezde voljena i ne dopusti ikome da nas ometa. Sakrili smo se u noc, nismo znali kuda poci. Kada smo zatvorili oci u san smo pali, kao da smo bili djeca, mali. Sjecanja se vracaju i naše glave, ljubavlju ispunjene. Kao i srce koje kuca poput puške. Kao da svaki trenutak puknuti ce udara sve brže srce moje, oko njega ruže kruže. Trnje na njima postoji samo da srce od ostalih obrani, ali ti si latica što mi srce pokrije, na dlanu mome latice ruža što svoja krila u zrak vine. Latice moja jedina, ljubav ova je predivna. Cista i iskrena, bez boli i tragedija. Izgubio sam život skoro bez tebe voljena a sada, sanjam o tebi, kako držim te u rukama, nebo iznad nas, ukrašeno zvijezdama, ljepota ta, samo za nas, moji snovi, moj razlog za sljedeci dah.. Voljena, nisi nikada trebala tako jako pasti, nisam shvatio, zašto su ti s lica osmijeh morali ukrasti, krasi tvoje lice kao ni jedno drugo.. osmijeh blag, andela zamah, krila svetih što ljubav prijeti da ce srce tvoje, voljeti kako nikada prije niste oboje. Upravo to je osjecaj što u meni budi osmijeh na tvome licu i kada vidim da kraj je tuzi. Ljubav moja, nebo ovo sada je naše, ne trebamo alkohol ni razbijene flaše. Ožiljci na rukama moraju zarasti, nikada više rane te necemo otvoriti, jer život lijepi zajedno cemo stvoriti. Andele moj, moja ljubavi, ja ti svoj osmijeh moram odužiti, moram ti dati srecu svijeta svu, jer razlog za život jedini si ti tu, sve ostalo iluzija je samo što ne budi u meni emocije tamo, tamo gdje nema te ja umirem bez tebe. Volim andele, volim te, svim srce, možda moje kuca za oboje. Da tvoje umre, moje srce bi tebi dao, da tvoje oci ne vide, mojima bi za tebe gledao. Da zauvijek me prestaneš voljeti, za tebe bi zauvijek pjesme odlucio pisati, nikada iz svoga srca te ne bi odlucio ispisati, jer što u kamen se upiše samo ako se razbije ne piše više. Njezina odaja Miris vukova i njihov pjev U noći kada stajao sam Pokraj njenih odaja A iz njih vrisak prije smrti Vrtove njezinih mrtvih ruža kiti. Ona je bila grofica duboko u svojim odajama Krv je za nju bila kupka omiljena Ona je znala što treba joj da održi se Beskrajno lijepom, besmrtnom. Samo jedna duša takva živjela je Nikada napustila svoje odaje nije Oh prokleta grofice Stojim ti pred vrtom tebe nema, nema te. Crne vrane krase mrtve grane Što skrivaju ti prozore A moje žile primahu krv sve brže i brže Srce kuca kao da budim zlo Koje je ukopano duboko podanom. Porazi boga još jednom voljena Pokaži se iz odaja Znam da mogu te imati Ako te zaslužim! Porazi me pretvori me u besmrtnoga princa tame Daj mi da udahnem smrt u pluća Daj mi da živim u snu s tobom Da zajedno miris zemlje upijemo… Pjesma za krvavu i besmrtnu groficu! Tvoje usne skrile su stare tajne Oči drevne te Svakim pogledom ubile bi me Tvoje ruke poput hladnih zidova Orgazam bi u nedogled dizala Od tvojih dodira i najveći je grijeh sladak I najslabijima, onima pokorenima Ti si car zar ne Učini to, učinio od mene voljena. Donio sam ti ružu crvenu Kao znak za krv i muku Donio sam ti tijelo svoje, toplo bez boje Da piješ iz mene Da osjetim kako u meni pulsira zimski vjetar Dok nestaješ u magli metar po metar Nestaješ i ostavljaš me A ja ne znam što dogodio se je Sunce dolazi Zašto me to zastrašuje?  |
