Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
18.03.2007., nedjelja
Where are you
|
Sjećanja se vraćaju u glavu kao slike, prokleto bilo svako od njih, boli me sve više. Nedostaju mi stare stvari, stari prijatelji. Još nisam prežalio svoj stari blog, ne kužim kako sam se toliko emotivno vezao uz njega, uz te ljude koji su mi tamo ostavljali komentare. Svi su bili, nekako… drugačiji. Pitam se, što oni rade sada, kuda su svi nestali. Život mi se nekako promijenio opet, opet je novi. Hmm zašto nikada nije nešto novo tako da ja kažem, to je novi list u mome romanu, to je nešto novo… Uvijek je to novo samo novi lik redak ili dva ispod. Neki ljudi s kojima sam bio tako povezan prije, sada su nestali. Ajme… Što bi dao da se mogu vratiti, moje prijateljice, prijatelji. Moj život.. Kako da ga volim kada se ne stignem ni naviknuti, on se promjeni i kako da se naviknem.. A svaki život ostavi mi posljedice. Ovisnost, moje ruke, emotivnost.. Ja.. Koliko života je prošlo kroz jedan moj, da sam ispao ovakav.. Gdje su nestali svi… Jedino je par ljudi ostalo uz mene.. Najduže od svih s kojima sam još u kontaktu je Hoti. Mislim da kada bi s njom izgubio kontakt da bi to bilo.. prejak udarac. Vjerojatno. Ali tu si i Kiwi i trolek ofc. No hoti.. Ona ja mislim najbolje poznaje moje postove, mene. Zato jer me fakat dugo čita. Pa da.. Ali ima tu i novih prijatelja koji mnogo znače. No jadno je, jako, jako jadno što novi dolaze a stari odlaze. Kuda odete, zašto.. Nekada je moja lista msn-a i icq-a bila siromašnija. Ali znao sam tko je tko ,s kime pričam. Tko mi je prijatelj. Nestali su, jedva da ih jednom mjesečno čujem. Prokletstvo… Imam želju napisati lijepu romantičnu priču, ali ne znam.. Prvo se moram sabrati, moram jebeno raspoloženje poboljšati.. A moje raspoloženje je ono… Blow my brains on to the walls… Ovo ljeto.. Tj. ovo toplo vrijeme podsjeća me na ono prije. Ne znam.. Sve se je promijenilo. Neke stvari je dobro da su se promijenile ali većina nije. Prijatelji… Ne znam više, znam za par ljudi da su mi stvarno prijatelji. A ovo drugo.. sve je tako fucking nerealno… Ne znam.. Kao da se svi igraju mojim jebenim srcem, koje je već i previše izigrano. Ponekad se osjećam bolje ako zaplačem, tiho.. Dok nitko ne vidi, ne čuje da duboko diše, ponekada sam mislio a sada znam, metak u glavu je jedini izlaz van..  Neću pretjerivati zato jer mislim pisati uskoro novi post. Pa mislim da bi ovo mogao privesti kraju. Da bar mogu sve privesti kraju.. Hm ma da.. Jebeš, kada tad i to se dogodi. Svijet mi se ruši a ja ga gledam… Ne, ne da mi se spasiti se, ikoga. Oprostite, ovaj puta anđel sam lomi svoja krila. Ovaj puta umirem kao i svi. Opet.. Još jednom. Ubio bi sve, ali.. Angels dont kill! Pitam se kada te ljudi povrijede dali oni misle na to, dali misle da mogu to ispraviti, brine li ih tvoja bol, tvoja depresija koju su možda prouzrokovali. Ljudi kao da više ni ne misle na druge, kao da se sve vrti oko pojedinaca. Ali taj život koji žive, ili živite.. Ne vodi nikuda ne vodi ni moj. Ali bolje je završiti kao ja, kao propalica nego kao uspješna osoba bez karaktera, bez srca, duše. Draže mi je biti ovo emotivno govno koje jesam nego bogati umišljeni čovac za kojeg nisam rođen da budem. To bi bilo to eto ljudi. Hvala na komentarima i eto… Ako ste i vi jedan od mojih starih prijatelja s kojima se nisam dugo čuo, tu je moj icq, msn.. u boxu.. uzmite, javite se. Ako itko želi, samo me stavite na listu. Pozdrav Anđele Ne možeš se sakriti Moje srce će te pronaći Ne možeš pobjeći Zauvijek ću te loviti Mi ne možemo biti poraženi Naša ljubav neće se predati Ako me ti nećeš napustiti Jer ti, ti , ti si moja ljubav Ti si meni sve! Anđele tvoja krila vode me Vode u nebo predivno mračno duboko Anđele tvoje ruke vode me u nebo predivno Anđele tvoje usne za mene su okus voća koje je zabranjeno. Tvoje oči kao more za utopit se Pokazuju mi put do tvoga srca I svaki val suza koji vidim Poželim se u njemu utopiti Jer ti si ti si anđele smisao moj. Anđele sve za tebe učinio bi Tvoje dodire i poljupce da na koži nikada ne izgubim Tvoje riječi u srcu nosim duboko Anđele bez tebe moj život bi se srušio. Ne možeš pobjeći jer moje srce te je vezalo Ne možeš se sakriti Moje bi te srce osjetilo I ne možeš reći da ljubavi nema tu Jer zauvijek ču te voljeti bio na vrhu ili dnu. Anđele tvoje usne ljube me Anđele dodiri tvoji od mene plamen čine Anđele oči te koje gledaju me Anđele, obožavam te. Prva kap krvi, zadnja kap krvi U ovaj svijet ne može nitko osim tebe uči Moje srce će samo za tebe tuči Tu nema vode Da ispireš rane moje Tu sve se pere s ljubavi A bol iznutra ubija.. Sve lijepo što imali smo mi Nestalo je u rani, neispranoj Sve što smo dijelili ti i ja Postala je samo moja bol. Tihe suze sam plakao noćas za tebe I sjećao se obećanja voljena Da me nećeš pustiti Da ću uz tebe zauvijek biti Ali siječanja su samo bolna navika. Bol me iznutra ubila Onoga dana kada si otišla Bol me ubila kada si mi se nasmijala A tiha suza ti niz lice skliznula Prokletog li osmijeha na licu tvome Kada vidjela si me Nasmijala se tako da zaljubim se I onda bodež u srce mi zabila! Umirem, umirem od rane koju zadala si mi Kada sam te u svoj svijet ljubavi pustio Ubila si me kada nadao sam se Da uz tebe Siguran sam Ali ti si dokazala da život je okrutan i prema meni Koji nadam se da u ljubavi moje ime uskrsnuti će Uskrsnuti srce više neće, za život više nemam sreće Razloga više nema Suza u oku se sprema A prva kap krvi što u vodu kapnula je Obojila je krevet zadnji moj Obojila me je Kap krvi, ovaj put posljednje. |
