Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
04.03.2007., nedjelja
In my own world
|
Kraljica podzemlja moju dušu je oduzela, kraljica podzemlja zauvijek me zatočila. U crnim svojim očima, i tihim zlobnim noćima, oduzela mi je moći, oduzela mi je sve, pretvorila moje osjećaje u plamene, što kao sjećanja u meni gore, sve je gore i gore. Izgaram iznutra kao drvo u kaminu, izgaram noćas u njezinom pogledu. A kristalne oči njene tamu su u mene ulile. Kao što vino u času se lijeva. O predivan si ljubavi, ali ti to znaš. I svaki smrtnik s tobom želi podijeliti smrt, sjene u noći što zlokobno se izdvajaju od nas, šapću mi da ne postoji spas. Iz kandži tvojih što kao pakao na zemlji ubijaju me, i žudnja moja da budem jednom, budem kraj tebe. Smrt ti okrunila ime, a tama se ponosi time, što iz nje si se ustala, što si smrtnicima žudnja postala. I dalje gledam te, gledam kako moje tijelo vapi za tebe, i smrt je znam, cijena tvojih usana. Ali odmah ti dajem, ubi me, poljubi me. Ne želim više živjeti, ako tebe poljubim svi su mi se snovi ostvarili. Ako me poljubiš ubi me, ako me poljubiš, ako me poljubiš. Usne su ti hladne kao duša. Ubila si me poljupcem, što dušu mi oduzeše. Ubila si me dodirom, što u meni orgazam izazvaše, ubila si me… Violinu noćas želim ti svirati, orguljama te kroz noć pratiti, s zvijezdama ću ti koncert napraviti.. Vjetar je puhnuo, odnio je moju sudbinu, znam. Uzeo je moj raj, znam. Sprovod mojega srca, u nemilosrdnom uživanju, tvog sadističkog htijenja, moja smrt u perverzijama tvojega uma. Neka umrem, ako je za ovo cijena smrt, ubite me! I sotona bi za tobom patio, bog bi anđele silovao, samo da te imaju. A ja sam tu, iznad njih, i imam te. Jači sam od obojice, ja sam tu, na rukama ti umirem. Čuje se pucketanje vatre u kaminu, vampiri dolaze, ja znam. Ljudi vrište po ulicama, skrivaju se po kućama… A ja sam svoja vrata otvoreno ostavio, pokraj kamina, s čašom vina u ruci čekao, samo da dođeš ti, da dođeš ljubavi. A gorčina smrt s tvojih usana, pozvala me je da grlim šumu, čije grane mrtve, ponovo žive. I da umrem zadnji put, za tvoj polagani, hladni poljubac. I gledam tvoje oči, tako tamne, tako strašne. Moja duša pada u ponor pred tobom, moja duša nestaje, pred tobom. Umirem opet, umirem na hladnoj zemlji od hladnih ti usana, ali smrt me i ovaj put zaobišla, i na uho šapnula si mi, trebam te dok si živ. Stoljeća su prošla a ja i dalje živim.. U selu mome što prokleto su nazvali, nakon masakra što učine podanici moje ljubavi. Sjedim pred kaminom sam, sjedim i gledam van. Šuma mrtva sada više ne pleše, šuma više mirisom njezinim ne odiše. U mojoj ruci čaše vina, nikad više. Sada samo ubijam mlade dam i šapćem im na uho: tiše, tiše.  |
