Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
02.02.2007., petak
I try to kill the pain
|
I've tried to kill the pain but it keeps me in this circle It's hard to get away And I feel you again You're with me Love is a word you gave it a name Zbunjuje me život. Radi od mene budalu, veću nego ja to jesam. Život mi je i dalje monotonija. Na prvi pogled... Škola, igranje wow-a i spavanje. Samo to radim, ponavlja se, stalno. NIje monotono, meni... Jer u igri monotonija ne postoji, ali... Realno. Monotonije ne mogu. Što se dogodilo sa mnom, nisam dugo pisao. I sada sam puko. Vjerovatno će ovaj post biti ultra velik i nitko ga neće pročitati, ali dobro.. Nema veze. Hodam gradom i gledam svijet oko sebe, kao i onaj dan prije, prije... prije... Ljudi... Tako su isti.. Auti, odjeća, novac... Sve neke zabrinute face, ne vidim sretnu osobu, prolaznici imaju tako loše izraze lica, nitko nije nasmijan. Zar su svi jednostavno uništeni ovim načinom života? Ovaj život prebroz odlazi u smrt, jednostavno prelako se gubi. bljedi svaki dio moje volje za ičime. Sve što bi volio... Ležati, ne biti svjestan ičega, samo jednostavno biti negdije drugdije netko drugi. I dalje.. Moj um.. Opterečen je tolikim stvarima, riječi koje me tjeraju da razmišljam, postupci koji me tjeraju, da jednostavo zažmirim.. Primim udarac od života, spreman. Uz sve što imam, sve ljude, sve materijalno i ne materijalno. Patim... I dalje... Ja... jedino što mogu reći o sebi... Im fucked up.. I to je to... I ljubav... Ponavlja se u mojoj glavi. Zbunjuje me.. Više nismo kao nekada, više nismo jedno. razdavajmo se, sukobi. Napokon se moj um bori s mojim srcem. No, i dalje je srce prejako, koliko god puta slomljeno, razbijeno. Uništeno. I dalje, jako je, jako jer ga vi činite jakime. I hvala vam za to. Čini me se da propadam, možda i ne... ali imam neki jebeni osjećaj, da neće biti dobro. ah, kad je i bilo. Nikada nije sve bilo ok, uvijek je nešta bilo sjebano, zauvijek će biti tako. Excuse me while i kill myself..  Boli duboko iznutra. Toliko razočaranja, ogorčenosti. Ne, ne da mi se više glumiti, govorim to stalno. A nikako da skinem masku. Da se odvažim i kažem: TO SAM JA... Ne... To se ne može dogoditi, preslab sam.. osjećam se kao komiran. Sjedim nepomočno, slušam negative. I pišem post. Ništa. Moj mozak nije uključen. sve što pišem, srce je. A moje srce i dalje zna najbolje, kuda me voditi. Iako sada više ne, ni srce ne zna. Voli, ne voli, zbunjuje. Srce, poželim ga ne imati. Ljubav, poželim je... Ne poznavati, ali tko bi onda bio ja, ja bez ljubavi, njezine divne romantike i mračne erotike. Ljubav... Ja ne mogu bez nje. Ljubav je osjećaj za bogove darovan smrtnicima da pate, jer kod nas nije vječna, kod nas umire. Kao i ljudi, kao i sve. Zauvijek. Tako boli kada to čujem, jer... Dali to postoji? Kako da znam da nešto postoji zauvijek? Hoću li ja postojati zauvijek? naravno da ne, i sam bi se lišio toga. Život je dosadan, život je naporan i ne da mi se truditi, oko njega, oko sebe.. Oko ičega.. just let me die here... da.. die!!! die.. smrt je jedino lijepo u svemu tome, mislim. Na depresiju i način života, koji živim. Lijepa je, umjetnička, predivna... Tužna je i mračna. a upravo to je ono, što volim. Još 2 moje pjesme i to je to.. Utopite bol sa mnom, podijelimo sve.. Svi smo mi jedno... Velika sjebana generacija.  U pakao idi ti moja ljubavi Užasno je hladno u mome srcu Želim da pokraj mene si ti Želim da ubiješ moju bol I odvedeš me dalje od pokvarenoga svijeta Da pokažeš mi da prateći te Nikada neću patiti I kao svijeća naša ljubav će gorjeti Nikada nećemo dopustiti da se ugasi. Nikada neću zaboraviti kada sam ugledao te oči Oči boje noći I miris šume koji okruživao te je Sve si moje snove ostvarila Ti si me boli lišila Život uz tebe postao je divno iskustvo Snovi ostvareni u tvojem naručju život je moj Ne nanosiš mi tugu ni bol Život uz tebe čini se Kao najbolji život za mene. Ali prokleta je riječ volim te Kao i ona voljeti ču te zauvijek. Prokleto je sve Što u ljubavi je stvoreno Rođeno u smrznutome srcu Umire sve Umire svaka nada u tebe. Ti si otišla Okrenula mi leđa nakon tih godina Rekla si da dovoljna ti nisam. Srce si mi uništila Kao stakleno razbila I ja sam ostao tamo gdje si me bacila. Kao cvijet sada sam ja Trunem na grobu naše ljubavi I naših uspomena Gdje smo nekada bili sretni mi Ostao sam samo ja misleći gdje si ti Srce i dalje boli me Ispunjena rupa tamom hladi me I ne želim više vidjeti te Samo želim umrijeti Sve proklete trenutke ljubavi obrisati Mržnja vlada ovime što ostalo je Srce moje mržnjom brani se Mrzim te mrzim ljubavi I pakao se nadam ćeš otić Pjesma raja Plakao sam ljubavi i još plačem noćima Kada se sjetim ljubavi u tvojim očima Depresija koja je ostala od tvoga odlaska Potrgala je moja krila Sjena zauzela moje srce A ljubav koju smo dijelili Sada smo u noći izgubili. Ni ljubav nije tako vječna ljubavi I ona umire baš kao i mi Umrla si jedina, nisi me pripremila Da će toliko boljeti I tvoja ljubav boli me Kao i smrt kojom pokrila si se Ime tvoje od sada bol je za mene A ljubavi više traga nema U srcu mome i duši Samo bolno sjećanje si ti Pjesma raja doziva me Da za svoju ljubav umrem, da vratim se Tvome zagrljaju Makar u grob hladni. I ja sam odlučio letjeti Odlučio sam nebesku pjesmu pjevati Sakriti svoje suze od tebe Gledati te nasmijanim anđelom I nikada nećeš znati o čemu sanjam ja O čemu sanjam da smo ja i ti Nikada nećeš saznati Koliko tvoj dodir će mi značiti Rajskom pjesmom kažem ti Nikada kraja ovakvoj ljubavi.  |
