Jedno je od najčešćih pitanja koje si svatko od nas barem jednom u životu postavi "Kako mogu znati da je to uistinu ljubav?" Kao što pretpostavljate, to je i jedno od pitanja na koje je najteže odgovoriti. Pokušajmo.
Ljubav je toliko tajanstven, neobičan i predivan osjećaj da ga nitko ustvari ne može uvjerljivo odrediti. Znamo da nam o ljubavi već stotinama godina govore znanstvenici, književnici, slikari i svećenici. Međutim, konačnog odgovora još uvijek nema. Da bi stvar bila još složenija, postoji toliko mnogo vrsta ljubavi - ljubav koju osjećate prema prijateljima, članovima obitelji, sportu, pa čak i kućnom ljubimcu. To je toliko luda emocija, da ne postoji način na koji bi se u potpunosti odgovorilo kako možemo znati da je ono što osjećamo uistinu ljubav. Međutim, možemo pokušati. Dakle, želimo li otkriti volimo li stvarno nekoga, osnovno bi i najbolje za početak bilo postaviti sebi pitanje želimo li biti s tom osobom. Ako je odgovor na to pitanje negativan, tada to nikako ne može biti ljubav. Kada volimo nekoga, prirodno je da s njom/njim želimo i biti. Naime, ne samo biti, već i dijeliti sve. Kao, imali ste dobar dan na poslu i jedva čekate da odjurite doma i podijelite lijepe događaje s voljenom osobom. Uzbuđeni ste samo time što ste u njihovu društvu, želite biti u njihovoj blizini, dio njihova života. Ponekad vam je teško kada ste od njih odvojeni, a kada jeste, još uvijek osjećate sveprisutne spone koje vas vežu ma gdje tko od vas dvoje otišao. To je kao da ste oboje obuzeti tijelom onog drugog s potpunim povjerenjem i skladom. To bi mogla biti ljubav.
Ipak, na suprotnoj strani priče, postoji niz emocija koje ljudi zamjenjuju s ljubavlju. Jedna od najčešćih je požuda. Postoji velika razlika između čekanja na seks s nekim i čekanja na provođenje velikog dijela vremena s nekim. Pretjerana ovisnost o nekome jednako tako nije ljubav. Neki ljudi padnu u zamku vjerujući da nekoga vole samo zato što se boje biti sami. Postaju toliko ovisni o drugoj osobi, da više ne znaju kako da žive sami, ili, uvijek bi radije bili s bilo kim nego ni s kim.
To nas vodi do prastarog klišeja. Želimo li voljeti nekoga drugoga, moramo prvo naučiti voljeti sebe. Da, da, čuli smo to tisuću puta, međutim, što to zapravo znači? To znači da moramo biti uvjereni u svoje sposobnosti i svoju moć prosudbe. Uistinu moramo voljeti sebe i znati što zapravo imamo za ponuditi nekoj drugoj osobi. Nikako se ne može voljeti neka druga osoba, ako smo neprestano nesigurni i podložni joj. Drugim riječima, činite li sve i slažete li se sa svime što ta druga osoba kaže iz straha da će vas voljeti manje ako to ne učinite, tada to ne može biti ljubav.
Od poljubaca dijete raste, od batina se smanjuje......
Od poljubaca dijete raste,
Od batina se smanjuje….. Nedavno sam to pročitala na jednom plakatu i „bacila “ se u razmišljanje.
Koliko djece na ovom je sretno? Zašto postoje djeca koja su napuštena od svojih roditelja? Zašto je svijet tako okrutan? Kakvi su to roditelji koji tuču svoju djecu?........i još mnogobrojna pitanja prošla su mi glavom.
Danas je jako teško naći dijete koje je 100% sretno i zadovoljno sa svime……..To je jako teško i trebalo bi se postaviti pitanje da li takvo dijete uopće postoji, da li je postojalo ili da li će postojati. Svi smo mi sretni ali sigurno ne 100% jer ipak postoji nešto što nas muči i što stvara osjećaj tuge i nesreće u nama……..Jer život nam pruža sretne i tužne trenutke i ne možemo da biramo jer da možemo sigurno bi htjeli da samo sreća vlada ovim svijetom i to bi bilo baš lijepo…..
Svijet je takav kakav je i teško da ga možemo promijeniti ali možda ipak postoji nešto što se može promijeniti……
Svako dijete trebalo bi rasti i odrastati u okolini svojih roditelja, usreći i ljubavi, u razumijevanju i nadi…………No da li je to doista tako i da li svako dijete tako raste ili ne? Ne znamo ili možda i znamo.
Od poljubaca dijete raste,
Od batina se smanjuje….. Sa sigurnošću mogu reći da postoje djeca koja tako ne odrastaju. Ne odrastaju u okolini svojih roditelja,sreći,ljubavi,razumijevanju,nadi,……. Njima je potrebna pomoć jer takva djeca trebaju barem na tren spoznati kako je to kad si voljen, kad si sretan i kad imaš toplinu obiteljskog doma. Jer dijete koje je raslo bez ljubavi, sreće,razumijevanja,topline obiteljskog doma ima sasvim drugačiji pogled na život za razliku od onih koji su sve to imali.
I za kraj…..
Uvijek će postojati sretna i nesretna djeca, tužna i vesela djeca, djeca koja su rasla u toplini obitelji i ona koja nisu ali isto tako uvijek će postojati da svako dijete drugačije gleda na svijet i na okolinu oko sebe.
To je moje mišljenje.
Puno si više od dobrog frenda,
Ti si mi slađi od najslađeg meda.
Jedina ljubav moga života,
Kraj tebe tonem do samog dna.
Zašto kad prođem ne primjetiš me?
Tako si sladak, baš si za mene.
Ti ne primjećuješ koliko te volim
I da za tobom srce mi vene.
Ni sama ne znam kol'ko te već čekam.
Čekam na tebe, na riječi dvije.
Ne tražim čuda, abakadabra............
Već samo ono, VOLIM TE...........
Kava.
U vrijeme kad je nastajao ovaj post nisam s nikim kako treba popričala. A kako mi to jako nedostaje i kako mi nedostaje da popričam s nekom frendicom s kojom se nisam dugo vidjela, prva asocijacija mi je zašto se ne bi dogovorile i našle na kavi. Ali to bi bilo teško jer su neke frendice u suprotnoj smjeni pa se i ne vidimo a one koje su sa mnom u smjeni ili imaju nastavu duže od mene ili imaju kasnije bus ili ………….se jednostavno ne vidimo.
Ova animacija kave me podsjeća i na jednu frendicu koja voli kavu,zapravo capuccino.
Livada.
Kako je predivna ova slika livade. Kad bi barem bila takva kroz sva godišnja doba. Ali nije ….. Ovakvu je možemo vidjeti jedino u proljeće kada se obnavlja svaki ,pa tako i najmanji dio prirode. Onda je prelijepa…………sve ono raznovrsno cvijeće, pčelice koje lete na sve strane, miris obnovljene prirode…………………………..na svakom licu mami osmijeh te se ljudi i životinje raduju po ne znam koji puta što je priroda tako lijepa u proljeće.
Zalazak sunca.
Već dugo nisam vidjela zalazak sunca jer stalno pada kiša. No kad sam ga viđala svaki put me je očarao. Te boje i prizor kako sunce zalazi pod oblak svaki put su izmamljivali osmjeh na mojem licu i pažnju da to promatram kao jednu predivnu pojavu u prirodi koja je vidljiva samo za lijepih dana. A kako pada kiša,sve je oblačno i tmurno te sam i ja žalosna jer se nemam čemu diviti. Mogu samo promatrati kako pada kiša i kako se kišne kapljice slijevaju niz prozor te kako je sve mokro i žalosno. No na proljeće će doći ljepši dani i ponovno ću moči uživati u prekrasnim zalascima sunca koji će iznova mamiti osmijeh na mojem licu.
Zbunjeni čovjek.
Jedna zanimljiva slika. Ne znam što da o njoj kažem.
ŽIVOT JE PREKRATAK A SUDBINA PREKOMPLICIRANA......
Da li mi doista poznajemo život? Da li je dug ili kratak? Da li znamo koliko ćemo živjeti? Da li ćemo ostvariti sve ciljeve koje zamislimo? Kakva je naša sudbina? Nedavno sam se zamislila......onako dubinski i razmišljala o životu. Razmišljala sam i razmišljala………I najednom sam shvatila da je svačiji život prekratak a da isto tako svaki čovjek ima prekompliciranu sudbinu.
Evo,da malo pojasnim…….
PREKRATAK ŽIVOT…………….
Po mom mišljenju ne postoji čovjek koji je sve svoje zamišljene ciljeve u cijelome životu proveo u djelo……..jer danas možemo odredit cilj za sutra no hoćemo li ga izvršiti ovisi o nama……..a ne da nam to samo bude cilj i ništa više.
Ovako,svaki čovjek živi svoj harmoničan život. I upravo o tome čovjeku ovisi kakav će život imati. Nisu bitni nikakvi dodatni faktori,dovoljan je samo čovjek…………jedan jedini čovjek.
On upravlja samim sobom………jer ako neće On sam…………šta će mu ni pomoć…………..ako nije svjestan svog Ja.
Npr. Da li jedan alkoholičar može odrediti svoj cilj za sutra? Teško.
A za svoju budućnost? Još teže.
E,pa takvom je čovjeku potrebna pomoć da prije svega postane svjestan onog svog Ja a tek onda da si određuje ciljeve za daljnji život? Teško je to ustvrditi.
No postoje i oni koji imaju svoje jasne ciljeve za život i pokušavaju ostvariti sve svoje ciljeve……..no dogodi im se da ih vrijeme prestigne……..i ne uspiju ostvarit sve zamišljeno……..
PREKOMPLICIRANA SUDBINA………..
Ne znam kako da ovo objasnim kao primjer svakodnevnice bilo kakvog čovjeka………no pokušat ću na jednom svom primjeru……..nije baš istiniti no poslužiti će………. Zaljubljena sam u OSOBU A i u OSOBU B. Problem je taj što je i OSOBA A zaljubljena u mene……..no nije to tako veliki problem………nego ja ne bi željela biti s OSOBOM A već s OSOBOM B za koju ne znam da li je zaljubljena u mene. No onda nastaje još jedan problem……..jer su mi te osobe prijatelji koji idu sa mnom u razred i s kojima sam jako dobra i ne bi ih željela povrijediti………….. A onda nastupa ta famozna sudbina…………..
Više ni ne znam koji mi se zapravo i sviđa……..pa onda još „bacam oko“ i na OSOBU C koju ponekad ali jako rijetko vidim……………….I onda koliko god sam zaljubljena, neznam više točno u koga sam zaljubljena i s kim želim biti……… Jer izgleda da ja želim jedno ,po sudbini je to sasvim drugačije………………I onda jednostavno imam da se zapitam ZAŠTO? I na kraju će ispasti da ću biti s nekom OSOBOM D.
Ne znam da li ste me baš shvatili no danas postoje ljudi kojima se sviđa jedna osoba a na kraju budu s drugom osobom ili pak nekom trećom……….jednostavno imaju nekakvu sudbinu koju ne mogu promijeniti. No postoje i oni kojima se to ne događa.
Sjećam se da sam kao dijete vjerovala u mnoga čudna stvorenja iz bajki i priča………vile,vilenjake,vještice…..…..….i mnoga druga……....…Pa da možemo letjeti poput Petra Pana, letećih medvjedića,……….....i mnogih drugih stvorenja. No bilo je tu i likova kojih sam se plašila…..……ne mogu se sjetiti točno kojih….....…ali znam da sam prema nečemu ipak osjećala strah. Ali bilo je i onih koje sam obožavala kao dijete,a s vremenom sam ih počela zaboravljati……....počela su biti samo dio mojih sjećanja na djetinjstvo.
Sjećate li se popularnih Štrumfova,Letećih medvjedića i mnogi drugih crtića?
No danas je sve to samo sjećanje. Dovoljno sam odrasla da znam da to sve ne postoji i da se sve temelji na mašti…...…ali kao da me nešto vuče da ipak vjerujem da nešto takvo postoji. Kao da nekakvo dijete još uvijek živi u meni i raduje se svakome danu i svakoj izmišljenoj priči koju čuje. Ali zašto je to tako? Ne znam. Vjerojatno je to zato što u svakom čovjeku,barem u njegovu sjećanju, živi dijete. Ne možda onakvo kakav je taj čovjek bio u svome djetinjstvu ali ipak dijete koje nas barem ponekad zna raznježiti i vratiti nas u sjećanje, u nešto u što se nikada nećemo moći vratiti……..
Znam se i sada ponekad raznježiti kao dijete kad čujem neku priču koja mi je ostala draga iz djetinjstva, kad susretnem neku prijateljicu koju jako dugo nisam vidjela,.....….………i mnogo je toga što me usrećuje……..
Rado bih se ponovno vratila u svoje djetinjstvo i sve proživjela ponovno……..…no dali bi tako našla neku sreću….....……čisto ne vjerujem da je to moguće jer život ide dalje i donosi nam i sretne i tužne dane ,i sretne i tužne završetke,i sretne i propale ljubavi i prijateljstva i mnogo,mnogo zanimljivih stvari koje nam se ponekad čine i dosadne…......iako to možda……hmm…….. i nisu…….
Puno je stvari koje nam suvremeni život može pružiti. Sva ta tehnologija, način na koji komuniciramo s drugim ljudima…………….i mnoge druge stvari samo su dio našeg svakodnevnog života.
A da se vratimo u prošlost………….ah………….a to se ne bi nikome svidjelo………
U to doba pisala su se pisma,razglednice(pišu se i danas ali ne kao nekad),čestitke…………a danas…………..sve je to zamijenjeno(ne u potpunosti). Rijetko da možemo naći čovjeka koji živi na taj način. Danas je to zamijenjeno računalima pomoću kojih šaljemo i primamo e-mailove, a što je još popularnije……MSN
Mobiteli su nam postali obvezni dio naše svakodnevnice………razgovori s prijateljima i SMS poruke…….jednostavno ne možemo živjeti bez toga…….
Ne znam što da još navedem za primjer, ali svi ljudi su se okrenuli tehnologiji i…….postali su njezini poklonici………
Opterećeni suvremenim životom ljudi su zaboravili na jednu važnu čovjekovu kvalitetu……OSMIJEH ……..možemo ga jako rijetko vidjeti……….ali zašto je to tako?
Inspirirani mnogobrojnom tehnologijom koja nas okružuje ljudi su se okrenuli modernom načinu življenja i jednostavno su zaboravili na kvalitete koji svaki čovjek ima u sebi bez obzira na svu moguću tehnologiju. Ali ljudi kao da su zaslijepljeni tehnologijom………..ne primjećuju da svijet oko njih postaje tužan,sumoran,crn………iskreno vjerojatno ih nije ni briga. Ali zbog čega i iz kojeg razloga? Ne znamo.
No upitajmo se kakvi smo mi to ljudi?
Osmijeh
Osmijeh nas ništa ne košta,
a djeluje čudesno.
Ne može se kupiti,posuditi
niti ukrasti.
Njegova je prava vrijednost
kada ga se poklanja.
Osmijeh je kao odmor umornome,
put izgubljenome,
sunčana zraka žalosnome,
lijek ljutitome.
S njim svatko dobiva
i ništa ne gubi.
Osmjehnite se,ljudi!
I još jedna kvaliteta na koju su ljudi potpuno zaboravili………………….LJUBAV. Ne mora to biti ljubav prema suprotnom spolu,…… može to biti roditeljska……..prijateljska………..ljubav prema svom kućnom ljubimcu……i drugome………..ali da je ljubav.
Kako se piše ljubav,
Da li kao jedna riječ,
Ili su to uvijek barem dvije najmanje…….
„Mislio sam da je ljubav
Čaša sreće,mjesto bola,
Da je pijem sve do kraja,
I da bude samo moja….. “
No isto tako trebamo se zapitati: Ima li svaki čovjek u sebi dovoljno ljubavi? Zna li darovati tu svoju ljubav svojim bližnjima? Da li je on uopće voljen?..........................to su samo neka od pitanja koja bi trebala brinuti svakog suvremenog čovjeka…………………….ali je li to doista tako? Koliko znamo nije.
Čovjek je rođen da voli i da radi. Ako malo dublje promislite rad iz prinude svakog užasava, tako da je istinski rad samo onaj koji se voli. Zato, čovjek je rođen da voli i da radi ali samo posao koji voli. Zbog toga možemo reći, čovjek je rođen samo da voli. Ali u životu mnogi ne uživaju u ljubavi. Zašto je to skoro neupitno pravilo, kada bi trebalo da je ljubav supstanca života? Odgovor leži u saznanju da mnogi ljudi odrastaju sa pogrešnom orijentacijom kako voditi autentičan život. Skoro nitko ne ide u život sa namjerom da izrazi strpljenje, pokaže naklonost, manifestuje služenje, a da ne zahtjeva nadoknadu svojih ulaganja. Drugim riječima, svi zahtjevaju da budu voljeni, a rijetko tko se zapita da li i koliko istinski voli. Davno je rečeno da je pamet najpravednije raspoređena vrijednost u životu. Svatko za sebe misli da je ima dovoljno. Nasuprot tako shvaćenoj pravednosti, moglo bi se reći da je sebičnost najnepravednije raspoređena osobina među ljudima. Svako misli da se odlikuje sa baš malo sebičnosti, dok su oni drugi grozno sebični. Na žalost, za razliku od pameti koja je zaista neproporcionalno raspoređena među ljudima, sebičnost ili egoizam je stvarno najpravednije raspoređena ljudska kvaliteta u životu. Tu vlada hiperinflacija. Mi volimo samo ono što polira ili glača naš ego. Valjda je to zakonitost života. Ne možemo doći do ljubavi , razumijevanja i skladnih odnosa sa drugima dok nas ne zaboli naše Ja.
.CAT. voli:
-prijatelje i svoju Luce
-grad u kojem živi: RIJEKU
-jednog frenda koji ide sa njom u razred i koji joj se sviđa
-svog mačka
-to što je tvrdoglava ali i iskrena
-jednu osobu na koju se može osloniti u svakom trenutku
-jednu svoju frendicu koju poznaje još iz djetinjstva
-pisati...........pjesme i kratke priče.........ponekad......kad ima inspiracije
.CAT. ne voli:
-dvolične i umišljene osobe
-ljude koji lažu
-biti u centru ili biti centar pažnje
-nekoliko osoba koje idu sa njom u razred i koje joj jako idu "na živce"
-tračati
-jednu osobu koja smatra da joj je prijateljica a zapravo joj je "nepijatelj"
-dim cigarete
NAJLJEPŠE RIJEČI:
Sunce moje to si ti,
dar sa neba najveći,
nitko neće saznati
mi ćemo se ljubiti.
--------------------
Srce nije kamen,
ne srce nije kamen,
da ga samo baciš iz kaputa
kao kartu poslije puta.
Srce nije kamen,
ne srce nije kamen,
kad pukne na dva dijela
nije vrijedno jer više
ne kuca ko jedno,
srce nije kamen.
------------------
Pratim te, sve u korak
svaku stopu poljubim
svaku suzu, svaki uzdah osjetim
tu sam da ti nadu vratim
ako padneš da te uhvatim
Pratim te, i kad ne gledam
po koraku te znam
svaki drhtaj tvoga tijela osjećam
tu sam da ti nadu vratim
ako padneš da te uhvatim
------------------
Kako se piše ljubav,
da li kao jedna riječ
ili su to uvijek barem dvije najmanje.....
------------------
Ko bonbon, usne su ti slatke
Ko bonbon, zajubil san se vate
Ko bonbon, mala moja ti si moj, slatki mići bonbon
Ko bonbon, po tele mi se topiš
Ko bonbon, slatka kad me loviš
Ko bonbon, čisti cukar samo moj, slatki mići bonbon
(koktelsi - bombon)
------------------
Nikada više ja neću
ljubit oka dva,
ča su me gjedala lepo
z lica angjela,
pozabit ću morat ti dani
ča š njuj san ja proval,
se ono ča leto nam skriva,
ča potare plavi val....
(koktelsi - feragosto)
-----------------
Naš brod naviga
bez jarbola i kormila,
nit se movja niti gre
samo pluta na vode,
saki bi zapovedal a
niki ne bi zaveslal,
i dok nas vali lulaju
si va more padaju,
saki'j mokar ki se ni ćapal
(koktelsi - naš brod naviga)
-----------------
Prvi poljubac davno zaboravljen,
prvi dernek `ko zna gdje je,
zagrli me i tiho se privuci
da mi suzu ne vide.
-------------------
Prava ljubav je ona u kojoj prepoznajete
zrcalnu sliku svoje duše. Ona raste i
razbuktava se jer jedno drugo privlačite poput
magneta. Osvaja vas. Ljubav je putovanje
dviju jedinstvenih duša koje nadopunjuju
jedna drugu i postaju jedno.
-------------------
Otkad je stvorena zemlja i otkad su
zvijezde prvi put obasjale nebo,ljubav je tragala
za drugim dijelom svoje duše. To je prekrasna
melodija o susretu dviju duša koja su tražile
jedna drugu,drugi dio sebe. Kako je vrijeme
prolazilo,dvije srodne duše su u zagrljaju
postale jedno.
------------------
.
.
.
.
.
.
Dima Bilan – Never let you go
Heavy clouds, no rain
And every move causes pain
Ready kiss, but no love
I feel I'm torn in half
Ardent look, but no heat
It's not you really need
Baby, now it's happened with us
We are dancing on broken glass
Can't stand no more -
Never, never let you go
You are the one I'm searching for
Flesh of my flesh, bone of my bone
Love's carving it in the stone
Never, never let you go
Return the days we had before
Soul of my soul, blood of my blood
Love's carving it in my heart
Gentle words, no aim
It seems we're playing a game
Easy smile, but no fun
Sweet music for no one
Close embrace, but no more
Cold Champagne we forgot to pour
Baby now it's happened with us
We are dancing on broken glass
Can't stand no more
Never, never let you go
You are the one I'm searching for
Flesh of my flesh, bone of my bone
Love's carving it in the stone
Never, never let you go
Return the days we had before
Soul of my soul, blood of my blood
Love's carving it in my heart
Molim vas, pomozite Zeki!!!
(__/)
(O.o)
(> < )
Ovo je Gothik - Sado Mazo - Zeko. Kopirajte ga na svoj blog i tako mu pomognite na njegovom putu do World Domination!!!
C
Courageous
A
Amorous
T
Twisted
----------------------
....Duboko vjeruj u ono što želiš i zapamti
da izgubljeno je samo ono čega smo se odrekli.
U životu poželi samo jedno:
da ne voliš izgubljeno i da ne izgubiš voljeno!.....
Često je teško pronaći riječi,
jer onih pravih tako je malo.
Zar su uopće potrebne riječi da shvatiš
da mi je do tebe stalo!!
Moje srce je bilo pijano....voljelo...kajalo se......
...boljelo...davalo...uzimalo....bilo sretno i gubilo....
....ostavljalo i bilo ostavljeno.....
.....ali nikad ovako zaljubljeno.....!!!
Da ti kažem "volim te" prerano je.
Da ti kažem "sviđaš mi se" glupo je.
Da ti kažem "želim te" neću zbog sebe.
Ali jedno dobro znaj:SVE ČEŠĆE MISLIM NA TEBE!!!
Želim da k tebi tuga ne zaluta,
da na vrata tvoga srca prava ljubav zalupa
da ti se ostvare sve želje i da ne zaboraviš na prijatelje!!!
.....Moje srce kao vatra gori...
diše za prijatelje koje voli...
sad znam zašto bog prijatelje stvori,
jer oni su nada dok sudbina boli....
.....Onaj tko te rasplakao nije vrijedan tvojih suza...
...a onaj tko ih je vrijedan neće te rasplakati....
Postoji jedno ime koje me iz snova budi,
postoje jedne oči što probijaju mi grudi,
postoji jedno biće koje iskreno volim,
zar je to biće zaboravilo da postojim?
Ako umre ljubav, umiru i snovi,
ni čamac bez vode ne može da plovi....Kao nebo bez sunca,
kao mjesec bez noći,ja bez tebe nikad neću moći!
Možda nisam kap,ali tiho padam,
možda činim grešku što ti se ne javljam,
možda me ne voliš koliko sanjam,
ali jedno je sigurno-nikad te ne zaboravljam!
...Zaustavi suzu, odbaci tugu,
naći ćeš negdje pod oblakom dugu,
ljepota prijateljstva nek ti dušu grije,
oprosti životu što savršen nije....
.....Cvili, vrišti i pleši!
Čovjek je rođen da gubi i griješi!
Prokockaj dane, prodivljaj noći,
jer jednom se ni to neće moći!!......
Imam jedan život i tebi bih ga dala,
imam jedno srce i to bi ti dala,
a da imam mozak,
ne bih ovako srala......
Znaš moram ti priznati nešto.
Neću te voljeti vječno.
Ma ne ljuti se, ni život nije vječan!
Voljet ću te samo onaj dio vječnosti
koliko traje ovaj život!!!!!!!
Ljubav to je cilj života,
kada ljubiš nekog nije sramota.
Rekla bih ti nešto, ali neću glasno,
pogledaj u moje oči i bit će ti jasno!!!!
....Prijatelja je lako naći kad se pije i veselui,
ali kad tvoja lađa tone,
onda vidiš tko ti dobro želi....
Lijepo je znati da postojiš u mom životu.
nije bitno ni koliko ni otkad a ni zašto?
Lijepo je otvoriti oči i jednostavno znati da si blizu!!!
Ako me ikada budeš izgubio, potrazi me u vrtlogu vremena, jer sam se vjerojatno tamo izgubila - tražeći tebe!!!
Ako me ikada zaboraviš, ne zaboravi da zaboravljeni nikada ne zaboravljaju one koji su ih zaboravili!
Ako me voliš, ne pričaj nikome. Ako me želiš, ne daj me nikome. Ako me ljubiš, ljubi me nježno. Ako ni jedno od toga nije, vrati mi srce, oprošteno ti je!!!!
Ako postoji sjaj on je u tvojim očima, ako postoji radost to je susret sa tobom, ako postoji tuga to je život bez tebe, ako je itko voljen to si ti!
Ako se ikada poželiš javiti, javi se, sve je ostalo isto i broj i adresa...samo mi je ime promijenjeno, jer otkad si ti otišao iz mog života, moje ime je tuga.
Ako ti gorko zaplače oko, ako te netko povrijedi duboko, ako ti ikad zadrhti duša, ako nema tko da te sluša, ako ikad vrisneš u snu nazovi me i JA BIT CU TU.
Anđele, sklopi okice i u tami noći pronađi svjetlo mjesečine da ti obasja snove i u njih dovede one zbog kojih se vrijedi sutra buditi!
Baci čašu visoko, past ce na tlo. Baci kamen u vodu, dodirnut ce dno. Baci granu u vatru, izgorjet ce sva. Baci mene od sebe, umrijet ću ja.
Bori se za sreću, za ono želiš. Ono sto mnogo ti znaci, nemoj dijeliti. Ne brini za druge, jer drugi ce se snaći, ali ljubav poput tebe teško je naći.
Čuvaj me u malom kutku svog srca! Neka ti moje misli ne remete ni jedan trenutak života, a voli me tek toliko da znam da postojim!
Daleko si od očiju ali od srca nisi. Jedino sto mi nedostaje znaj ti si. Nisi zvijezda ni anđeo, ni bog da te molim, ali si osoba koju ludo i iskreno volim...
Dodirni me kao meka pahulja, zagrli kao meka košulja. Izbriši trag mojih nemira - umrijet ću bez tvog dodira.
Dovoljan je jedan tren da nekoga zavoliš, a premalo čitav život da ga zaboraviš - zauvijek ces mi biti u mislima.
I kad nas tisuće kilometara budu razdvajale, kad najmanje misliš na mene, moje oči ce gledati u daljinu i vidjeti samo tebe.
Ja nisam cvijet po kojem se gazi, niti sam svjetlo koje se gasi, ja nisam rob koji te sluša, ja sam jedna zaljubljena duša.
Kad osjetiš najteži trenutak u životu, kad izgubiš povjerenje u samog sebe, sjeti se bar tad da postoji neko tko misli na tebe!!!
Kad sklopiš oči svoje, ja ću doći zlato moje, da te ljubim, da te mazim, da te cijele noći pazim, da te čuvam od svih zala jer te volim srećo moja mala!!!
Korak naprijed, korak natrag, to je ljubav s tobom. Malo crno, malo bijelo, slatko ali otrovno. Zrno sreće, zrno bola čas na nebu čas na dnu...
Negdje u daljini pogled mi se gubi, negdje u daljini moje srce ljubi. Prolazi mi mladost i u čežnji vene daleko si daleko od mene.
Noćas za tebe stihove pišem, noćas za tebe zvijezde brojim, dopusti da te poljupcem uspavam dopusti da ti kažem koliko te volim.
Rekli su mi da dan traje 24 sata, da sat traje 60 minuta, da minuta traje 60 sekundi - ali mi nitko nije rekao da sekunda bez tebe traje vječno...
Sinoć sam sjedila kraj prozora, kisa je tiho padala. Nisam te opet vidjela, samo se uzalud nadala.
