Marketing
sitnice
Kava.
U vrijeme kad je nastajao ovaj post nisam s nikim kako treba popričala. A kako mi to jako nedostaje i kako mi nedostaje da popričam s nekom frendicom s kojom se nisam dugo vidjela, prva asocijacija mi je zašto se ne bi dogovorile i našle na kavi. Ali to bi bilo teško jer su neke frendice u suprotnoj smjeni pa se i ne vidimo a one koje su sa mnom u smjeni ili imaju nastavu duže od mene ili imaju kasnije bus ili ………….se jednostavno ne vidimo.
Ova animacija kave me podsjeća i na jednu frendicu koja voli kavu,zapravo capuccino.
Livada.
Kako je predivna ova slika livade. Kad bi barem bila takva kroz sva godišnja doba. Ali nije ….. Ovakvu je možemo vidjeti jedino u proljeće kada se obnavlja svaki ,pa tako i najmanji dio prirode. Onda je prelijepa…………sve ono raznovrsno cvijeće, pčelice koje lete na sve strane, miris obnovljene prirode…………………………..na svakom licu mami osmijeh te se ljudi i životinje raduju po ne znam koji puta što je priroda tako lijepa u proljeće.
Zalazak sunca.
Već dugo nisam vidjela zalazak sunca jer stalno pada kiša. No kad sam ga viđala svaki put me je očarao. Te boje i prizor kako sunce zalazi pod oblak svaki put su izmamljivali osmjeh na mojem licu i pažnju da to promatram kao jednu predivnu pojavu u prirodi koja je vidljiva samo za lijepih dana. A kako pada kiša,sve je oblačno i tmurno te sam i ja žalosna jer se nemam čemu diviti. Mogu samo promatrati kako pada kiša i kako se kišne kapljice slijevaju niz prozor te kako je sve mokro i žalosno. No na proljeće će doći ljepši dani i ponovno ću moči uživati u prekrasnim zalascima sunca koji će iznova mamiti osmijeh na mojem licu.
Zbunjeni čovjek.
Jedna zanimljiva slika. Ne znam što da o njoj kažem.
Post je objavljen 23.01.2007. u 21:37 sati.