I've been following the ash from his wings again (IV)
____________________________




vidim tugu na naboranim dijelovima crne vjenčanice
noć okovana suzama
i tama probljeđena njenom svjetlošću



vidim tugu u odrazu zvjezda u moru
crna haljina
bijela djeva
koja se naginje nad površinu vode
. . . na dnu vodeona vidi njegove oči











vidim dijete
njegova se radost čuje u gluhoj tišini
njegova pluCa udišu Ljubav
neokaljano i dobro
vjetrom širi nježnost i snagu


vidi ga i djeva u crnoj vjenčanici
. . . a zatim opet pogleda u more
čuje dječji smijeh
. . . a zatim poseže za bocom


za nju je život sada samo pusta cesta
nitko osim nje ne prolazi njome
. . . svejedno ona stopira
uzalud se nadajući


a to dijete. . .
ono zna da dijeva pati
i nemoćno je
može ju samo promatraTi kako se utapa u alkoholu
. . . i u dubokoj vodi
na čijem dnu počiva njezin čovjek
kojem su uskratili sreću

I've been following the ash from his wings again (III)
____________________________





. . . za dječaka toplih smeđih očiju koji ovo nikada neće pročitati . . .

< hvala ti na trenutcima sreće koje si tako nesebično podijelio samnom >

Klaunovi su donjeli suze i strah.
Rekli ljudima da me odvedu daleko a tebe ostavili u društvu nepoznatih ljepotica. Ljubomora je obgrlila onaj poslijednji djelić srca koji sam zadržala za sebe.
Četiri godine... četiri godine si uzimao moje srce ,komadić po komadić a ja sam ti ga olako davala. . . bila sam zaljubljena . . . još uvijek jesam

Ali onda bila sam ništa drugo nego naivno dijete i pamet su mi solili oni koji pali su s kruške,no moje uši slušale su samo otkucaje srca koje ti se daje i gledale tvoje oči koje . . . su u meni vidjele ništa više nego prijateljicu . . .

Tvoje oči vidjele su samo klauna koji je nakon svakog rastanka u mračnoj sobi skidao osmjeh i uništavao ostatak šminke . . . tihim suzama koje su čuli svi . . . samo ne ti .


Sada . . . kada sam ti dala poslijednji komadić koji ti je bio namjenjen
Sada . . . kada si me konačno vidjeo
Sada su me ti koji pali su s kruške odveli

ali


Hvala ti
... što si mi priuštio da se osječam kao ništa...kao nula
...što si me ponižavao i ismijavao
... što ti nikada prije nisam bila draga


Hvala ti što si me na kraju ipak zavolio

Nikada necu zaboraviti poslijednje veče
Tvoje ruke i svu pažnju koji si mi poklanjao.Naravno . . . za tebe to nije bilo ništa posebo...no ja...

Tvoje oči koje su me gledale . . . upio si moju dušu i pokazao mi svoju.Vratio mi osmjeh na lica i naveo da ti oprostim za sve prošle godine.U tvom zagljaju osjećala sam se tako sigurno,kada si držao moju ruku u meni je buknuo plamen a ti si ga gasio nježnošću. . .
Nikada prije nisam osjetila tako nešto . . . i znam da . . . nikada više necu dijelove srca darovati nekome poput tebe. . . samo si jedan ti


* * *


I da . . .znam da više nikada nece biti isto ,
da će se plamen koji je buknuo do sljedećeg puta napola ugasiti .
Ali znaj. . .
da znam . . .
da poljubac....
da ti......nisi ravnodušan . . .
Barem prijateljstvo će nakon svega ostati




(pokušala sam napisati ono što doista osjećam ali jednostavno ne mogu. . . ovo nije samo ljetna ljubav...ovo čak ni nije ljubav...ovo je nešto posve novo,meni nepoznato.Znam da cu ga opet vidjeti i da ce idući put biti nešto više,nešto bolje..jer tako je to svaki put kada se sretnemo...
Samo što ljubav...nije moguća...jer ona je bajka za budale,a ovdje je samo jedna budala ..ja.
Još uvijek pomalo naivna i još uvijek pod nadzorom onih koji pali su s kruške)


Ne ovo nisu prijatelji,ne ovo nisu ljubavnici,ne ovo nisu ..ljudi...ovo su duše bačene u stvarnost koje snažno koračaju bijelim svijetom.Ponekad se sretnu ,ramenima dotaknu nebo ,pogledima učine druge ljubomornima..no toliko se dugo poznaju da više ne znaju tko su i što su ..jer njihovi putevi rastaju se na velikom rakršču života...vrijeme je da odrastu ...)

I've been following the ash from his wings again (II)
____________________________




Zakoni snova više ne vrijede ,gospodar vječnosti uzeo mi je i to...
Dan se ugasio,luda glava mislima te traži.No nigdje te ne pronalazi.
Tko je ukrao šapate tihe koji spremali su me na počinak??



Želim znati za čime bolno žudiš...
Zašto u mojim snovima više nisi??
Zar zbog tebe zabranio mi je da sanjam??
I ne ,nemoj mi ispričati još jednu priču o bezimenom dječaku izgubljenom na putevima vjetra,ovoga puta neću zamrljati lice krvavim suzama...

Dopusti mi da okusim tvoju istinu,dopusti mi da te učinim čovjekom kakav si bio.




„ja čeznem za polaganom šutnjom,želim se vratiti na mjesto gdje smo se prvi puta upoznali...“

Hvala ti...na iskrenost,da.. takav si bio ..iskren i pun dobrote.Vodio si me na mjesta po kojima samo sjenke noći mogu koračati(zahvaljujući tebi koračali smo i MI),pokazao mi sreću a zatim tiho nestao.Pojeo te vlastiti mozak!


Ne ..ne razumijem!!!!


Sada sjedim sama i čujem samo gorke suze koje liješ negdje daleko,skriven iza planine koja uspavljuje Sunce....predaleko od mene.Izgubila sam borbu ..pobijedio me i oduzeo mi mog bezimenog dječaka ..oduzeo mi je tebe,zajedno sa svim snovima i ...

Mrzim ga!!!!!
Pokušavam i dalje no nisam toliko jaka.Izgovor za moju ljudsku slabost..strah..

Život je ovakav kakav je i takav je zbog tebe...takav je bez tebe




„ne mogu ti obećati da ću se promijeniti,i ne mogu ti reći da te neću povrijediti..ali znaj da uvijek ću biti tu uz tebe...“

zauvijek pamtit ću te riječi i zauvijek boljet će jer ...nisi tu ..
nisi tu da me grliš i griješ mi hladne dlanove..
tu si kao sjećanje na ugasli dan i ukradeni san