I've been following the ash from his wings again (III)
____________________________
. . . za dječaka toplih smeđih očiju koji ovo nikada neće pročitati . . .
< hvala ti na trenutcima sreće koje si tako nesebično podijelio samnom >
Klaunovi su donjeli suze i strah.
Rekli ljudima da me odvedu daleko a tebe ostavili u društvu nepoznatih ljepotica. Ljubomora je obgrlila onaj poslijednji djelić srca koji sam zadržala za sebe.
Četiri godine... četiri godine si uzimao moje srce ,komadić po komadić a ja sam ti ga olako davala. . . bila sam zaljubljena . . . još uvijek jesam
Ali onda bila sam ništa drugo nego naivno dijete i pamet su mi solili oni koji pali su s kruške,no moje uši slušale su samo otkucaje srca koje ti se daje i gledale tvoje oči koje . . . su u meni vidjele ništa više nego prijateljicu . . .
Tvoje oči vidjele su samo klauna koji je nakon svakog rastanka u mračnoj sobi skidao osmjeh i uništavao ostatak šminke . . . tihim suzama koje su čuli svi . . . samo ne ti .
Sada . . . kada sam ti dala poslijednji komadić koji ti je bio namjenjen
Sada . . . kada si me konačno vidjeo
Sada su me ti koji pali su s kruške odveli
ali
Hvala ti
... što si mi priuštio da se osječam kao ništa...kao nula
...što si me ponižavao i ismijavao
... što ti nikada prije nisam bila draga
Hvala ti što si me na kraju ipak zavolio
Nikada necu zaboraviti poslijednje veče
Tvoje ruke i svu pažnju koji si mi poklanjao.Naravno . . . za tebe to nije bilo ništa posebo...no ja...
Tvoje oči koje su me gledale . . . upio si moju dušu i pokazao mi svoju.Vratio mi osmjeh na lica i naveo da ti oprostim za sve prošle godine.U tvom zagljaju osjećala sam se tako sigurno,kada si držao moju ruku u meni je buknuo plamen a ti si ga gasio nježnošću. . .
Nikada prije nisam osjetila tako nešto . . . i znam da . . . nikada više necu dijelove srca darovati nekome poput tebe. . . samo si jedan ti
* * *
I da . . .znam da više nikada nece biti isto ,
da će se plamen koji je buknuo do sljedećeg puta napola ugasiti .
Ali znaj. . .
da znam . . .
da poljubac....
da ti......nisi ravnodušan . . .
Barem prijateljstvo će nakon svega ostati
(pokušala sam napisati ono što doista osjećam ali jednostavno ne mogu. . . ovo nije samo ljetna ljubav...ovo čak ni nije ljubav...ovo je nešto posve novo,meni nepoznato.Znam da cu ga opet vidjeti i da ce idući put biti nešto više,nešto bolje..jer tako je to svaki put kada se sretnemo...
Samo što ljubav...nije moguća...jer ona je bajka za budale,a ovdje je samo jedna budala ..ja.
Još uvijek pomalo naivna i još uvijek pod nadzorom onih koji pali su s kruške)
Ne ovo nisu prijatelji,ne ovo nisu ljubavnici,ne ovo nisu ..ljudi...ovo su duše bačene u stvarnost koje snažno koračaju bijelim svijetom.Ponekad se sretnu ,ramenima dotaknu nebo ,pogledima učine druge ljubomornima..no toliko se dugo poznaju da više ne znaju tko su i što su ..jer njihovi putevi rastaju se na velikom rakršču života...vrijeme je da odrastu ...)
Post je objavljen 14.08.2006. u 00:06 sati.