I've been following the ash from his wings
__________________________






Lažan optimizam više ne postoji, on više ne može osušiti suze.Proljevala sam svoje misli ljudima bez lica,njihovim monstruoznim maskama kojima skrivali su osobnost. (...)




I sve moje vile bačene su u provaliju stvarnosti.U išćekivanju "sutra" u kojem bi iluzija imala priliku,u kojem neću umirati obgrljena tišinom...u išćekivanju njihova je moć oslabila a gorke suze razvodile su moju maštu.
Željela sam zauvijek ostati dijete (...)




I što sada kada izbuljene su sve bilješke o snovima.
Bolje sutra više ne postoji,nitko ne može reći da "moglo je biti gore",jer više nikoga nema. (..)













Pa zašto onda samo ja ,infantilno bezdušno biće osjećam tračak tuge u grudima???Je li moguće da slabost ostalih marioneta utječe na moje tajne.
Odjednom se otkrivaju svi razlozi mog samoubojstva.Otriven je modri cvijet pokrivan teškim staklenim zvonom (...)


Glasovi se pronalaze između glasne šutnje i tihog vriska.Govore sve detalje.Pričaju sve one neizrečene riječi koje spremala sam uputiti maskama okrutnika.Ovaj svijet je okrutno mjesto...

Zato sam odlučila zakoračiti tamo gdje vas nema











(samo nepovezana bulažnjena... zanemarite)

Ne želim znati da postoji sutra
Moja priča nema sretan završetak
Znam da bolest koju nosim u grudima
Nitko ne može izliječiti
Znam da sada svi oni strašni snovi
postaju stvarni



Sanjala sam da ti pružam ruke
Ti . . . moja zlobna čežnjo
Sve je samo velika laž
Ja . . . pružala sam ruke da
Da spasim život nedostojne duše

Moja bolest odlazi samnom
Padamo zajedno
Tamo gdje bačen bio si Ti


Ne želim znati što me čeka
Na kraju ovog puta
Želim samo da me pamtiš
Jer u tihoj noći vjetar donjet će Ti note
Odsviraj za mene onu posliednju simfoniju
Zatim spali note
I nestani u noći





Jer . . .
Učinila sma te svojim samo
Da dobijem priliku ponovno
Nanest ti bol

Za mene ti si ništa
Samo spašeni iz mraka
Samo voljeni u svjetlosti
Samo život kojeg više nemam

moj bezimeni razmaženi dječak

Plutam kroz noć i skupljam tragove odbjeglih misli.Meke su vlasi njegove kose..Nebo je prepuno zvjezdanog sjaja.Ti nebeski reflektori osvjetljuju mi put.Usamljena sam.Nedostaje mi moj bezimeni dječak čijeoči sjaje poput neba večeras.Želim da njegovo srce zauvijek ostne slomljeno ..kao i moje.Ne bih podnjela da osjeti ljubav i ponovno bude povrijeđen,njegovo je srce neokaljano poput ovih zvijezda.Nas dvoje nosimo polovice srca u grudima,moje slomljeno zbog njega ,njegovo slomljeno zbog mene.
Kamo si samo odlutao bezimeni dječače??Ponovno te zabavlja zvuk vlastita glasa?Ne slijedi ga..molim te,ne prati putevekoji vode u tamu.Pogledaj okolo ,sliedi modrog leptira i prad s njegovih krila.Neka te odvede u vilinske vrtove ,tamo sekrije sreća..i zaborav.
Sve što želim jest da budeš sretan,ali nikada nemoj zaboravitida tvoje srce nije samo tvoje

nemam više riječi
na kraju dana shvatiš...
oni ne posjeduju ništa tvoje srce želi
oni će s vremenom ispariti
oni su samo diejlovi tvoje noćne more
oni su nevidljivi i ako ih zaboraviš oni jednostavno više neće postojati

svejedno ovisiš o njihovoj prisutnosti
potrebni su ti
no oni ne trebaju tebe
oni traže više nego što će tvoje srce ikada moći ponuditi

i oni te vole
i ti voliš njih
samo što u tim ljubavima ...
nema smijeha

samo što.....
nijhova je ljubav skupa
plačaš ju neizmerivom boli i tugom

ja nemam više riječi
na kraju dana shvatiš...
da oni nisu prijatelji koji su tebi potrebni
oni su samo izbijedljeli pojmovi
koji te svakodnevno umaraju