KAOS

"nered u rečenicama posljedica je nereda u mislima" rekao je Krleža,zato ako ovaj tekst ne bude svima razumljiv ne brinite,nije napisan da bude razumljiv.Ovo je posljedica kaosa u životima...Došla sad do te točke kada moram biti odrasla,moram sakriti dijete i ubiti radost.Zašto?
Iskreno ni sama ne znam ,trenutci koji cure zahtjevaju to od mene i nije mi lako.
Na koju god stranu se okrenem ne nalazim mir.Svi su uznemireni i nesretni,muče ih velike brige
....život ili smrt...

Imam li pravo biti sretna ako sve oko mene vene od tuge,pod utjecajem stvarnosti bori se za opstanak.Pitanje koje me ne ostavlja na miru.Osjećam se nemoćna ,doživljavam neizmernu bol ,moram biti odrasla a želim biti dijete i ne znati ništa.Želim biti slijepa za događaje ...život ili smrt...

To boli.Kada moraš biti netko tko nisi,moras pokazati što osjećaš jer ne možeš..nemožeš i nesmiješ vise suze skrivati iza osjeha.
No ... vrijeme prolazi ispunjeno trenutcima u kojima se želim smijati,onako iz srca jer..no imam li se pravo smijati kada znam da se plamen svijeće polako gasi.Još jedna zvijezda priprema se zasjati na plavome nebu.


Možda..nije razumljivo,ne za sve ,no ja znam tko ce shvatiti o cemu pricam.Jer i sama sam tek sada shvatila što..što slijedi .Telefonski poziv,drhtavi glas..strah i trčanje z aizgubljenim vremenom.Bačeno u ruke onoga koji bdije nad svemirom igrajući se ( tu se frazu vec culi,znam,no sada ...sada paše u ovaj jad u ovaj kaos,jer ovo je zapravo stvarna priča,stvarni događaj)....kaos...ja to zovem kaosom,nemirom među nama .Među svojim najbližima,svi znamo ...nitko ne želi priznati ,svi gaje nadu...ali ipak ...stvarnost nas sve gleda ravno u oči ne planira nas ostaviti na miru...



Vrijeme je da budem odrasla,barem sada.Tuzno je ... ja sam dijete...a ona više nije

osvrt na prošlu godinu

krenimo od novih slika,slikanih...danas....


Black i TweeT pod utjecajem teških droga pokazuju svoja prava lica i imeđu pokušaja mđusobnih ubojstva ..iskazuju si ljubav


(tek toliko-ne žvale se ,samo si uhvacene u cudnoj pozi)


prva napada TweeT


......nema objašnjenja...ne bi vi to shvatili :)


sekunde odmora i pripreme za novi napad....TweeT


ahhh ...ta ljubav....kako su slatke :)


buci buci buci...ni ja ne znam kaj rade....


hi hi hi malo glupiranja nikada ne škodi :)


ovo je sa pocetka godine...gledate...Ivanovu....pozadinu(SORRYITE KAJ JU NISAM OKRENULA...NEDA MI SE )


razumijete ..jel da..mislim sve vam vec i piše ;)


Helena i Sivy....dvije svjetske brbljavice


Mare i Ivana...sa početka...mislim da ovo prijateljstvo više ne funkcionira


a ovo je Lovro...vecinise sviđao na početku...a nekima još uvijek


Subotom smo uglavnom spavali u školi....


da da ...ovo je Nany-njezin blog iako ne bas u funkciji: lukinacura.blog


Sivy i Helena ..opet...u drugom izdanju


Mi biologiju imamo u labosu i svasta radimo...a vi ?


iako nam nije uvijek zanimljivo moramo raditi


neki se ne vole slikati (bar ne kad znaju da ih se slika)-Sivy


a kad Blacky poludi na TweeT i pčne psovat...onda to ovako izgleda


nismo se odmarali u skoli samo subotama


spavalo se spavalo...


evo dokaza da se vjezbala matemtika..a da su rijetki uspjeli


stvarno..ne lazem


razmišljaj TweeT reazmišljaj .kako ces riješiti taj zadatak...ha ?


malo smo se i igrali


pa smo upoznali nove priajtelje


pogleč pogleč imam novi mob


a bili smo i lijepo obuceni ,,iako su nam zabranili da dolazimo u skolu kao kurve....
Helena se nije mogla zaustaviti..dobre noge mala :)


gljuk gljuk......vecinom je to bio srite ili iso sport..


bilo je tu i krađe i potajnih slikanja vlastitim mobom....grrr die ....

mi smo svojih 5 km odhodale a vi???

prvo slikanje....tri divlja anđela


drugo slikanje


što li vam je...šta ste kenki???


ovdje su nas poslužili...konačno


sa smjeskom na licu cekaju pizzu


dok smo na Jarunu cekali pola sata .....ne bas sa smjeskom



neki su tamo ubili oko...



cim je stigla.....bila je napadnuta


mmmmmm...nemoj me slikat cim prozvacem cu te udarit:)


pristojni pred kamerom


njam njam njam


mljac mljac.






ovo je bio najbolniji dio





Ovo je za sada ima još nekoliko dobrih slika ali mi nekaj ne štima pa ih nemrem objaviti
nije u mom stilu ali mora se ,bit ce još dva posta sa slikama ...pozdrav

izgubljena u tihoj noći u kojoj nema sna lutam blijedim ulicama svojih misli .Listam knjigu života ,stare zapise i prisječam se zaboravljenih trenutaka.
Sve te uspomene,sitni sati zarobljeni između prelomljenih kazaljki vremena cekaju da se ponovno ožive.Jer oni su živjeli za mene i pričali mi najljepše priče o vlastitom životu...koje nisam razumjela.Nisam znala što je to tako bitno ostalo zakopano u prošlosti...ranjeno srce...zakopani snovi...izgubljeni prijatelji...i tuga...

...............................................................

....kapima krvi....

Ja . . . sam samo san
Tvoja najveca noćna mora
Proganjam te putevima
Tvojih mutnih misli . . .
Jer kapima krvi pokušavaš
oživjeti moju dušu

Kada sam prestala osjećati
Netko je suzama razvodnio boje
Izgubio se u stvarnosti
Sakrio razum u snove
I kapima krvi pokušao
oživjeti moju dušu

Nevjerujuci da
Svitanjima više necu otvarati oci
Da moji obrazi više nece biti
Kupani kapima rose
. . .
Nevjerujuci da mene
Više nema
Kapima krvi pokušao je
oživjeti moju dušu

Šaljem mu biće koje u sebi nosi
Dio mene
Leptir . . .
Kojeg stvorio je kapima krvi
kada pokušao je
oživjeti moju dušu