Black bunny

utorak, 15.08.2006.

HELOUU!!!

Nisan imala se vrimena javit jucer... Dosla san jucer sa Visa kako bi mogla ic u Sinj. Iden sutra nazad... He,he,he... Da odma pređen na stvar... Oko 6 smo Alma i ja krenile u Solin kod Kate, a u 9 smo se tribale nac isprid policijske sa Radanovicem, Brkom i Golesom, ali su Radanovic i Brko (biseri) otisli prije nego sta smo mi ostali dosli pa su nas posli cekali. Bilo je odlicno. Zezali smo se tako da nam je vrime dosta brzo proslo. Stajali smo par puta zato sta su se njih troje morali malo odmorit. A sta cu im ja kad uvate neki ludi tempo i onda za 20 minuti crknu i stanu. Dogodilo se i par laksih ozljedica... Ja san uletila u kupinu (almino maslo), a Alma je pala u neku rupcagu sa strane ceste jer je isla prec neke ljude i upala tamo u ono raslinje. Dobro je iskrenila nogu... Kad smo napokon vidili onu tabelu na kojoj pise da je Sinj jos tri km udaljen, svima je olaknulo, a nasa Kate je odma tila u Knin (jos 70 km) pa san je tila gađat necim, ali mi se nije dalo.... Bila san crknuta. Tri tjedna nisan trenirala, a onda odjedanput iden pjeske u sinj. Ma zapravo me i ne boli nesto puno, samo tabani... Cim smo stigli u Sinj, isli smo na kavu. Nakon toga su Radanovic, Brko i Goles otisli negdi spavat, na neki banak (neman pojma kako su uspili nac prazno misto...), a mi zenske smo otisle u luna park. Prvo smo otisli do nekih prijatelja, a onda ja i Alma, ka dvi lude, na Ranger. Kate se boji visine pa nam je ona super dosla za cuvanje stvari. Lipo smo se izderale tako da san se razbudila. E... Nakon toga smo otisle na cevape pa na bus. A lipo smo to rijesili. Hodali smo 6 sati da bismo u 5 uri isle u luna park,a crkvu nismo ni primirisale. Srele smo jos i Domljanovica, ma zapravo hrpu poznatih. A na stanici... To je bilo za ne virovat! Ljudi su jedni po drugima skakali da bi usli u bus. Hrpa ljudi, a Kate, carica, uspila uvatit zadnja sjedala... Neman pojma kako se uspila materijalizirat na kraj busa i uvatit mista. I tako smo dosli doma oko 8 sati pa san se samo bacila u krevet i pala u komu u kakvoj jos nisan bila. Onda me sestra probudila. Doslo mi je da joj dan šakitis u glavitis da se okrenitis, ali san se jedva okrenila tako da nista od mog pokusaja nasilnog ponasanja.... Iden sad jer ce mi Alma doc za par minuta. Nema mi nikoga doma pa ce doc spavat kod mene. Tribala je i Kate, ali mora pomoc sestri oko pozivnica za pir. Aj cujemo se kad stignem...

15.08.2006. u 19:28 • 10komentarisprintaj#natrag na vrh

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Moj kutak

«Penzići novi i penzići polovni; doživotne žrtve javnog prijevoza; blesavi od znojenja u kutiji; još dva radna vijeka do fićeka.»
Hladno pivo

Tutor.Blog








Ne zamjeram ljudima ako se na slažu sa mojim mišljenjem,
ali im zamjeram ako se ne slažu sa svojim....

MySpace Layouts

MySpace Layouts



alma
tea
marin
kiki
iva
burnd-mixd

Korisni blogovi:
poison angel
NLO
tutor
video zone


Veslacki klubovi:
Veslacki portal
HVK Mornar
HVK Gusar
VK Iktus
VK Krka




Free Web Counter

Free Web










Neka tamo plavusa...



Something about me...
Mislin, svi pisu o sebi pa cu i ja...
-Ja san Lana :o)
-Imam godina: svake godine sve vise...
-Iden u Prirodoslovnu gimnaziju
-Treniran veslanje u Mornara
-Iz najlipseg san grada na svitu - Splita
-Slusan rock,metal,heavy metal,punk... a homepaige nekih grupa mozete i nac gore...
-Strast mi je ono sta najvjerojatnije necu nikad naucit svirat, ali lipo je i slusat - bubnjevi
-Obozavan citat knjige. Tu prednost imaju krimici, ali nije lose procitat i drugo....
I secer na kraju:
Iman smisla za humor (ocito...), pametna san, slatka i smisna (joj! Kako san skromna ;o)



Ocean života

Ocean. Izvor života. Golema prostranstva. Snaga, energija i iznad svega - ljepota. Tolika neistražena vodena prostranstva. I onda, dođem na njegove obale. Čučnem u pijesku i zagrabim koliko mogu primiti u otvorene dlanove. Jeli ocean ostao isti sa svom svojom ljepotom, životom i snagom? Ništa se promijenilo nije. Možda nekoliko metara dalje druga osoba čini isto i može ih činiti stotine, tisuće na obalama diljem svijeta. Zagrabiti u svoje dlanove koliko primaju i koliko im je potrebno da osjete. Opet, ocean ostaje jedan, velik, lijep, snažan, sveprisutan. Dovoljan da namiri sve dlanove svijeta, a da ostane nepromijenjen. On je stvorio ocean. Nije li veći od te vode?! A opet, tako su slični. Svi ljudi svijeta mogu prići, tražiti i u dlanove primiti koliko im treba. Svi istovremeno. A On opet ostaje velik, snažan, pun života.