Jedva san se digla jutros za u školu! Tako mi se nije dalo ić… A još mi je sutra nacionalni iz hrvatskog. Neman tremu, ali mi se ne da pisat. Jedino pozitivno u svemu tome je sta san posli 90 min cili dan libero… Mislila san pisat o regati u Zagrebu i Dubrovniku, ali Dino mi nije posla slike pa cu malo pricekat... da bude zanimljivije. Malo pri san se vratila iz skole i sad moran na glupi tjelesni. Nisan bila vec misec dana. Mislin, ipak ja treniran veslanje pa moran ic na treninge.
Jos i da joj iden na tjelesni! Aha, je,je... A ionako nista ne radimo pa mi se ne da gubit vrime. Sad idemo na neko socijalno igraliste iza teretane di smo prije imali tjelesni. A dobra je profa. Ne trazi puno, a pusta te da dolazis manje puta na tjelesni ako nesto treniras. Legenda...
< | svibanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
«Penzići novi i penzići polovni; doživotne žrtve javnog prijevoza; blesavi od znojenja u kutiji; još dva radna vijeka do fićeka.»
Hladno pivo
Tutor.Blog
Ne zamjeram ljudima ako se na slažu sa mojim mišljenjem,
ali im zamjeram ako se ne slažu sa svojim....
Neka tamo plavusa...
Something about me...
Mislin, svi pisu o sebi pa cu i ja...
-Ja san Lana :o)
-Imam godina: svake godine sve vise...
-Iden u Prirodoslovnu gimnaziju
-Treniran veslanje u Mornara
-Iz najlipseg san grada na svitu - Splita
-Slusan rock,metal,heavy metal,punk... a homepaige nekih grupa mozete i nac gore...
-Strast mi je ono sta najvjerojatnije necu nikad naucit svirat, ali lipo je i slusat - bubnjevi
-Obozavan citat knjige. Tu prednost imaju krimici, ali nije lose procitat i drugo....
I secer na kraju:
Iman smisla za humor (ocito...), pametna san, slatka i smisna (joj! Kako san skromna ;o)
Ocean života
Ocean. Izvor života. Golema prostranstva. Snaga, energija i iznad svega - ljepota. Tolika neistražena vodena prostranstva. I onda, dođem na njegove obale. Čučnem u pijesku i zagrabim koliko mogu primiti u otvorene dlanove. Jeli ocean ostao isti sa svom svojom ljepotom, životom i snagom? Ništa se promijenilo nije. Možda nekoliko metara dalje druga osoba čini isto i može ih činiti stotine, tisuće na obalama diljem svijeta. Zagrabiti u svoje dlanove koliko primaju i koliko im je potrebno da osjete. Opet, ocean ostaje jedan, velik, lijep, snažan, sveprisutan. Dovoljan da namiri sve dlanove svijeta, a da ostane nepromijenjen. On je stvorio ocean. Nije li veći od te vode?! A opet, tako su slični. Svi ljudi svijeta mogu prići, tražiti i u dlanove primiti koliko im treba. Svi istovremeno. A On opet ostaje velik, snažan, pun života.