KURT IS NOT DEAD HE LIVES IN OUR HEARTS








BLACK SABBATH





NICKELBACK

<	veljača, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

oN/oFF

diZzZ ßy:CoKojAdiCa

Opis bloga

Zovem se Helena.
Imam 16 godina.
Idem u 4. gimnaziju u Splitu...
Slušam rock;Nirvanu, Gunse, SOAD, RHCP,
Black Sabbath, Nickelback, Aerosmith...
Volim sve što vole mladi, mrzim arogantne
i umišljene glupače s nosom do neba...hehe




Matea, Ivana i naravno ja...



Marko i ja...



4 lude nakon nastupa...hehe




moja rodica...najdraža...poslije petre..hehe

Free Music


The smell of your skin lingers on me now
You're probably on your flight back to your home town
I need some shelter of my own protection baby
To be with myself and Center, Clarity
Peace, Serenity


I hope you know, I hope you know
That this has nothing to do with you
It's personal, myself and I
We've got some straightening out to do
And I'm gonna miss you like a child misses their blanket
But I've got to get a move on with my life
It's time to be a big girl now
And big girls don't cry
Don't cry
Don't cry
Don't cry

The path that I'm walking
I must go alone
I must take the baby steps 'til I'm full grown, full grown
Fairytales don't always have a happy ending, do they?
And I foresee the dark ahead if I stay

I hope you know, I hope you know
That this has nothing to do with you
It's personal, myself and I
We've got some straightening out to do

And I'm gonna miss you like a child misses their blanket
But I've got to get a move on with my life
It's time to be a big girl now
And big girls don't cry

Like the little school mate in the school yard
We'll play jacks and UNO cards
I'll be your best friend and you'll be mine Valentine
Yes you can hold my hand if you want to
'Cause I want to hold yours too
We'll be playmates and lovers and share our secret worlds
But it's time for me to go home
It's getting late, dark outside
I need to be with myself and Center, Clarity
Peace, Serenity


I hope you know, I hope you know
That this has nothing to do with you
It's personal, myself and I
We've got some straightening out to do
And I'm gonna miss you like a child misses their blanket
But I've got to get a move on with my life
It's time to be a big girl now
And big girls don't cry



SERIJA JE ZAKON

Linkovi

JUBE MOJA
OZANA
moja 'seka'
DEA


KAŽU DA SLIČIM NA NJU







AJME ŠTA SU SLATKI








E DA MI JE

četvrtak, 21.02.2008.

zašto ???

Ne mogu više. Stvarno se loše osjećam…ne nam zašto…evo po stoti put od jutros slušam pismu 'Big girls don't cry' ali ne mogu da ne zaplačem…evo i sada suze mi padaju niz obraz…zašto se tako loše osjećam ?? neka depresija…ne znam kako bi ovo mogla nazvat…čak je i moja mama primijetila da nešto nije u redu…ne znam šta mi se događa, ali izgubila sam volju za svime…odustala sam od medicine…mislim neću je studirat, znam da zvuči glupo, mislim ima još do faksa…ali to mi je bia sam od kada znam za sebe…ali sada je sve to propalo…ne mogu više…nemam volje za ništa, ali apsolutno ništa…jedino šta radim je slušam muziku i razmišljam koliko sam jadna…i ništa drugo…ne očekivam da mi komentirate ove postove jer ih pišem samo da iz sebe izbacim svoje misli…koje su toliko ružne da ih ne mogu napisati….stvarno se loše osjećam i nadam se da me neće dugo držat…jer ću izludit….

četvrtak, 14.02.2008.

SRETNO VALENTINOVO...KOLIKO GOD SRETAN TAJ KOMERCIJALIZIRANI BLAGDAN MOŽE BIT....

Znam da sam ponekad naporna…i da postove pišem samo kada sam u nekim krizama…ali nije tako… istina je da često prolazim kroz neke, amo reć, krize…teško mi je…dota ljudi me ne svaća…postoji par osoba koje mi govore neke stvari, koje su toliko logične, ali meni toliko daleke…svjesna sam da to šta mi govore je istina, ali jednostavno, ja sve to ne mogu prihvatit…je u svojoj glavi imam neki film, kojeg uporno guram…i bez obzira na to šta mi drugi govorili, ja ću po svome, ma koliko koštalo…znam da to nije dobro, mislim sada ispada da ja ne uvažavam ničije mišljenje, dapače, ja volim kada mi neko kaže neke stvari…ali jednostavno, ponekad je stvarnost teško prihvatit…jučer, točnije sinoć ne znam šta se u mojoj glavi događalo…jednostavno planila sam na krivu osobu…osobu koju toliko volim, da ponekad mislim da mi je prerano za toliko ljubavi…ali problem je u tome da sam ja što se ljubavi tiče dosta zatvorena…mislim često, tj. Većinom, tu ljubav ne znam pokazat…možda je ne želim pokazat, ne znam iz kojeg razloga…u meni postoji neki strah, da ću bit razočarana…u ljubav…mislim znam da sve to sada zvuči malo glupo, ali opet, smatram da neko sa 16 godina može volit i biti voljen…meni je drago da sam ja našla osobu do koje mi je stalo i kojoj je stalo do mene…ali ponekad, kada sam sama, razmišljam…o nama…mislim je sve super, ali jednostavno ja uvik crno razmišljam, ne znam zašto, jednostavno sam takva…to me muči i dosta puta koči u nekim stvarima…ali takva sam i zbog toga me ljudi vole ili mrze….u zadnje vrime po glavi mi se motaju neke čudne misli…ne baš dobre…pitam se čemu meni sav ovaj trud, ako ne uživam u onome šta mi život pruža…
i tako ja šetam rivom..onako nervozna, zbog škole…i sidnem na klupu, bzvz…lip je bia dan, a do škole je bilo još vrimena…i promatram malo ljude kako bezbrižno šeću, pogotovo oni penzići…i prođe isprid mene žena, onako zgodna, 30 ak godina, sređena, s aktovkom…i onako vidi se da je sritna..msilim imala je takav izraz lica…u sebi pomislim: 'nadam se da ću ja ovako jednom šetat…' sigurno ona ima briga, ali u mojoj glavi je ostao izraz njenog lica, onako potpuno bezbrižan…
muče me mnoge stvari…često razmišljam o budućnosti…iako mi je ON reka da je to besmisleno, ali jbg…moram….toliko od mene za sada..raspričala sam se…pisala bi ja još, međutim spava mi se…pa čitamo se….komaj te i…hehe…pozzzzz svima….

subota, 09.02.2008.

zar je naslov bitan ???

Evo kao šta vidite sredila sam malo blog..hehe…nakon dugo vrimena… pa ne znam od kuda da krenem…mislim ne znam trenutno se osjećam, amo reć, loše…imam filing da gubim kontrolu nad svim…da ne mogu pohvatat sve konce…možda me jednostavno strah neuspjeha, jer do sada sam uvijek navikla pobjeđivat…i dobro vodit svoj život, ali što sam starija problema je više…i s njima se suočiti sve je teže…sve mi nekako loše ide…mislim nisam ja tu neko da vi mene slušate, mislim moja jadikovanja, ali jednostavno ovo mi je jedini način da pokažem kako se osjećam…jedino šta me spasi, od ovog ponora moji su prijatelji i jedna osoba do koje mi je previše stalo…i drago mi je šta je uz mene…svjesna sam da se ponekad ponašam kao kučka prema svima, ali jednostavno ponekad se tako i osjećam…i nenamjerno povridim ljude oko sebe…možda izgleda da želim svu pozornost privuć, ali nije tako…ja sam još samo jedna izgubljena duša koja se traži u ovom labirintu zvanom život…..nadam se, iskreno, da ću ubrzo pronaći sebe…i da ću uspit u životu…te da mi neće ove 4. godine gimnazije biti uzalud…pozdrav svima....

vaš angel….