And I can make it go away

Bježeći od praznine naletjeh na vas. Bića koja se skrivaju svjetlosti i toplini, a daju se hladnoći i tami. Opčinjena misterioznošću i znanjem, divila sam se, ali i udaljavala se. Strah koji sami sebi tjeramo u kosti me otjerao od sebe same, a usput i vas. Opet ste se skrili, ali ne od svjetlosti i topline, već neznanja i mene. S vremenom bi došli, čak i po toplini, da vidite jesam li našla svoje znanje, moć, mjesto. Ali, mene je rijeka odnijela daleko. Daleko u zemlju mašte i neznanja. Nestalo je sve.

Vratih se jedne jeseni. Vidjeh ih. Ta čudna bića koja ulijevaju strahopoštovanje. I saznah da ostade na mjestu, da je sve bilo uzalud. Ali, trudit ću se. Jednom ću postati biće hladnoće i tame. Jer to je moja sudbina, vrane.

Možda nekima ovo nije jasno, ali ni ne očekujem da vam bude. To sam ja, a mene ne znate.
Ovo je samo poruka određenim osobama i podsjetnik meni.

Nyx

Mrak. Tišina. Bijela sjena. Micanje svijećnjaka, a ja dva metra dalje od njega.
Što se događa? Sigurno haluciniram. Najbolje bi bilo da pokušam zaspati. Roditelji će svejedno uskoro doći.

Probudih se umorna. Lovili su me u snu. Što se čudim? Dva kostura u mračnoj prostoriji su već uobičajeni snovi. Toliko uobičajeni da sam čak i zavoljela pauke na njima.
Ulazim u prostoriju svojih roditelja, ali začujem zvono na vratima.
Zbunjeno krenem pitajući se tko bi dolazio tako rano. Začuđeno stadoh gledati policajce pred vratima ne slušajući što mi govore. Prolaze pored mene i idu u spavaću sobu mojih roditelja.
Zovu me. Što se događa.

O ne. Aaaaaaaaaaaaaaaaa. Št…što se dogodilo?Kako je to moguće?
To je ta prostorija. Ta mračna prostorija iz sna i moji roditelji položeni kao i oni kosturi.
Ne! Ne! Ne! Lisice.
Nisam ja. Nisam ja.

Nemam volje za pisanjem priča, ali imam za postom pa sam nešto na brzinu sročila, a sada ide pitanje koje je plod ove hrpe riječi iznad. Vjerujete li u duhove? Ili mislite da su to samo izmišljotine ljudi kojima je dosadno u životu.
Ja vjerujem i to zbog samog zakona fizike, a i vlastitih zbivanja. Fizika nam jasno govori da energija ne može nestati nego samo promijeniti svoj oblik. Zašto bi onda ljudska energija nestala?

Nyx

Vrijeme prolazi, a ja stojim na mjestu. Razmišljam. Slike iz prošlosti se vrte u mojoj glavi poput spirale. Umiranje pa rađanje. Zaboravljena sjećanja. Želja za starim stvarima. Ali, ima li tu uopće svrhe? Zašto uopće tražim svrhu u svemu? To je lakši put. Odustaješ? Već? Dođi. Dat ću ti ruku, ne osvrćući se za prošlošću. Preuzet ću odgovornost i suočit se sa vragom.

Lagano je gledati druge i govoriti im njihove pogreške. Svi mi vrlo lako možemo iščitati cijeli život osoba pored nas, ali možemo li vlastiti? Možemo li se suočiti sa svojim strahom, problemima i možda čak bolesnim željama? Možemo li okrenuti novu stranicu i doći do onoga do čega nam je stvarno stalo? Ti nisi bolji od mene niti sam ja bolja od tebe. Krenite dalje.

Ja sam nova blogerica. Možete me zvati Nyx. Na ovome blogu neću pisati ništa određeno. Ovo će biti nešto slično dnevniku koji opet ne zna sve.



Evo moja stara pjesma:

I'm walking in the middle of the road.
There's no one here.
I look at the fake stars
Hoping I'll find someone.
Pease and silence around me.
I wait for that moment
When you'll pass me by.
And I'm standing in the middle of the road.
I wait quietly.
I now that my end has come
but my hope stays.
Will i find my rescue?
I stand before my loved ones
but they don't see me.
Tear is sheding.
Everything suddenly disappears .
I can hear him in distance.
He's coming.
I look in a fake star.
It pierces my heart.
I think that this is the end.
You are here but I'm still in the middle.
I wait for you to hit me,
I want my end to come.
Suddenly, light before me.
I tell myself this is it.
I look at the sky,
fake star is gone.
I wonder was it really real
or is this all just an illusion.
I close my eyes and wait.
I open my eyes and see.
He went right through me.
I wonder how did he do that?
I look at the sky one more time.
Fake star is not there.
I feel power in side of me.
However, maybe its not fake?
Maybe this star is a way?
The star that leads me into death,
in reality.
I can feel power that is killing me.
Fake star,
my killer.

Nyx