četvrtak, 15.10.2009.

The way we are!

Bježeći od praznine naletjeh na vas. Bića koja se skrivaju svjetlosti i toplini, a daju se hladnoći i tami. Opčinjena misterioznošću i znanjem, divila sam se, ali i udaljavala se. Strah koji sami sebi tjeramo u kosti me otjerao od sebe same, a usput i vas. Opet ste se skrili, ali ne od svjetlosti i topline, već neznanja i mene. S vremenom bi došli, čak i po toplini, da vidite jesam li našla svoje znanje, moć, mjesto. Ali, mene je rijeka odnijela daleko. Daleko u zemlju mašte i neznanja. Nestalo je sve.

Vratih se jedne jeseni. Vidjeh ih. Ta čudna bića koja ulijevaju strahopoštovanje. I saznah da ostade na mjestu, da je sve bilo uzalud. Ali, trudit ću se. Jednom ću postati biće hladnoće i tame. Jer to je moja sudbina, vrane.

Možda nekima ovo nije jasno, ali ni ne očekujem da vam bude. To sam ja, a mene ne znate.
Ovo je samo poruka određenim osobama i podsjetnik meni.

Nyx
Image and video hosting by TinyPic


22:21 | Komentari 51 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.