nedjelja, 25.06.2006.

Live with the hope, die with the regret...

"Te zagonetke su me uznemiravale to više što sam želio da u isto vrijeme budem i među očaranima i među čarobnjacima, da u isto vrijeme imam potajno svoje ruke u igri i da kao glumac uživam radost iluzije... Saznavši nešto, tek mi se sada činilo kao da baš ništa ne znam, i, imao sam pravo - jer nedostajala mi je povezanost. A ipak sve zavisi od toga." - Goethe

Nevjerojatno. To mi se još nikad nije dogodilo. To mi još nikad niko nije uspio napravit...
Jučer su moje čudo i kikica slavile roćkas. I naravno, imale su feštu i pune bačve etanola i dalje znate kak to inače ide, ne... A ja baš nisam imala neku podlogu i naravno da mi je malo lupilo u glavu... Hm, malo... Dovoljno malo da se ne sjećam onog najboljeg dijela... menš... Al to sad uopće nije važno... Sjećam se samo jedne stvari. Jedne jedine. I najvažnije. My only mi je otvoreno rekel u kog je on zatreskan. I to od 5. osnovne... i da mu je užaaaasno teško zbog tog i da je on u goroj poziciji od mene... nemreš vjerovat... s tom curom sam mijenjela špangice u vrtiću... herr gott... A kaj sam ja njemu sve poslje rekla... damn, ne sjećam se :P Uglavnom, danas mi je cijeli dan prohujal, ono... bleeeeef.... čovječe, cjeli dan vrtim stairway to heaven... možete mislit kak mi je ak sam čak na to spala... ja, heartless and souless darkerica koja je do jučer vrtila Immortal, prelistavala black bible i bacala kletve na sve one kaj su me krivo pogledali, postala cminzdravo derište koje sluša led zeppelin... e, pa fakat nemreš vjerovat... od kud mi opće taj cd? :P al niko još nije uspio to napravit... niko... u ovih 15 godina, 10 mjeseci, 311 dana, 13 sati i 25 minuta nikad nisam bila ovak... slomljena... al nikad... nikome nije uspjelo... nikad me ništa al fakat ništa nije tak tresnulo... čovječe, di je baš on moral to napravit... i kak je uspio... svaka mu čast... rekla sam da je poseban :P mah, fakaj to, life is a bitch until we die...
Uglavnom, čudo i kikice, fešta je bila mrak... ma mrak mrakova... i nemojte mi niš zamerit... ;) plz.
Eh, sutra idemo malo na našu predivno jadransku obalu... iak mrzim ič na more, veselim se kaj bum se bar nakratko maknula iz ovog zlatara.. :P Niš, idem, trabunjam bzvz... poz..

All forgotten has gone... to sing this lonely song... things just happen without no reason, love is a stolen season...


<< Arhiva >>