"Svatko od nas ima u sebi tamnu komoru gdje cvatu stvarne želje; a strašno je kada ti neobični cvjetovi ne ugledaju svjetlo nečijeg razumijevanja. Ta je komora srca, samotna i mračna." - A. Rice, "Exit to Eden"

Ove noći, kad je mjesec osvijetlio nebo, nešto me duboko presjeklo u srcu... prvo sam pomislila na tebe, da li ti se dogodilo isto... no, na sreću, sve je bilo u redu. Pokušala sam zaspati, no nešto mi nije dalo mira, nešto me tjeralo da uzmem papir i olovku u ruke i da pišem… nešto me gušilo iznutra, osjećala sam nekakvu prazninu... razmišljala sam dugo, dok me opet nije prošla ona ista bol od prije.
Što je to bilo? To je bio jecaj moje krhke crne duše, jecaj zbog tebe, zbog tebe koji si mi ukrao srce, jecaj zbog tebe za kojeg sam spremna život dati... bio si moja radost, sila koja me uvijek ispunjavala, bio si u mom zvježđu zvijezda najsjajnija...
Pisala sam o sreći, tuzi, ljubavi, boli, tvojim očima... tako tamnim i dubokim... ali ipak nisam uspjela pronaći riječi kojima bih se sve to mogla opisati, riječi koje bi izrazile želju za tobom, riječi koje bi te stalno podsjećale na mene. Zaista, željela sam ti pokazati koliko mi značiš... Ali nisam mogla pronaći prave riječi...
Ali tko zna, možda ona bol nije bila slučajna…
Teško mi je sad kad ove riječi pišem jer usput s njima i suze brišem...
Govorim da te volim, da mi nedostaješ... a što ako nisam sigurna u to, što ako si samo prolazni trenutak u mom životu? Ali moja ljubav je iskrena, i pitam se, čime si ti to zaslužio, čime si me osvojio… riječima, pogledom, osmjehom, očima, čime? Što sam ja to vidjela u tebi, a drugi nisu?
Ti si ne znajući ništa dopustio da te volim onako kako sam ja željela, nježno i polako, a isto tako si i ti bio strpljiv sa mnom i uljepšavao mi dane svojim pogledom. Uvijek, baš uvijek si imao neku lijepu za mene utješnu riječ, pa i onda kad mi je bilo najteže, onda kad nisam imala snage za dalje, onda kad sam bila na samom rubu... ti si me uvijek izvukao iz dubokog ponora u kojem sam često znala biti... i na tome ti hvala.
Da te nema, dal bi znala kako dalje?
Da se ti nisi pojavio u mom životu…
Kad me više ne bude, kad ću nečujno snivat pod crnom zemljom, svrati ponekad na moj grob i donesi koji cvijet… bijele ruže – moje najdraže… i poljubi moju sliku što će tamo tužno i beživotno stajati. Sjeti me se, jedne lude i slomljene djevojke, jednog lika iz kojeg još ljubav zrači, sjeti se mene i ove pjesme i suzu pusti, ali ne plači! Sjeti se moje ljubavi i koliko je ona velika bila, sjeti se pupoljka u cvijetu mladosti, sjeti se kakva sam bila dok sam te voljela...
Sada ću ostaviti svijeću na stolu upaljenu, kraj nje olovku i papir vlažan od mojih suza... kraj toga će stajati tvoja slika, a kraj nje ću ja ležati kao da sam zaspala.
Nitko neće znati da sam za tvoju ljubav umrla, nitko osim tebe. A ti me se tada još jednom sjeti, i sjeti se jednog tužnog jecaja u noći osvijetljenoj bijelom mjesečinom…
Kad ćeš čuti zvuk žalosnih zvona, znat ćeš da mene više nema, a kad odu svi sa moga groba, ti se tiho pomoli, jer znaj da tu leži srce, srce koje je mrtvo i koje te voli.




I LOVE IT...

69 Eyes - Betty Blue

hehe... evo mene... finally... a otkud da počnem... pa ovak... bila sam na moru, ofkors, to sam već rekla, na visu u komiži jel... ajd, i nije bilo tak loše... stalno sam se svađala s majkom, kopala oči s burazom i predozirala se sa sladoledom... znači, stanje redovno, ko da sam bila i doma ;) nešt malo sam se i kupala, dobila boju (fak, a stalno sam bila u hladu, kaj bi tek bilo da sam se pržila na suncu, damn...) al uglavnom sam prespavala sve to vrijeme... makar, taj vis je najs mjesto, još malo neotkriveno pa nema onak puno ljudi, pa je baš ljepo i mirno i ne trebaš se zabundat kad ideš po gradu da ne uvrjediš boga, ljepo se može uredno u toplessu u kafić... very nice
ah, i kupila sam si majicu od 69 ajs, damn, s jyrkijem odnapred makar, na slici ima sise, pa pomislih da je ženska, al faca je defacto njegova, hm... ma kaj, obline su in, a ja volim jyrkija onda... ah, pitalo je mene moje čudo e je bilo kaj komada... hm, well... a recimo da je bilo, i većina je imala duuugu kosu al su svi tak skvarcani da je to za plakat :P a ja volim bijelo... čist bjelo... tak da ništ od tog :P i tak... ah, da, prešla me ona ferdamte depra... eh, nije to moj stil... cminzdrit za nekim... nema teorije... to su bile samo posljedice mog delirium tremensa, da se doktorski stručno izrazim... ccc... ja ga više ne volim. ne, ja ga više uopće ne volim. on je prošlost. više ni ne znam ko je... ma je, moš mislit... al ja ga neću voljet... ma, prcam mu sve po spisku, puno toga ja neću... al dobro... svako svoj križ nosi ccc... uglavnom, vratila sam se ja na staro, opet derem immortal po cjele dane, recitiram črnu bibliju na wc-u i mrzim drugačije od sebe, znači, sve ccc... eh, danas sam trebala van ( a možda još i pem, ak čudo uvjeri mog oca :P ) al pod uvjetom da se vratim do 11 zbog god damn policije koju je napala strašna briga za budućnost hrvacke mladeži pa se vrte stalno po zlataru da nas zaštite :P omg, kaj još misle da vjerujem u uskrsnog zeku ?! A ja ko ja, ofkors, igram na sve il ništa... il do 1 il nejdem ... a fak... ja i moja prokleta svojeglavost... a šajze... a dobro, bar se nem trebala šminkat i oblačit :)
ah, idem, neda mi se više... cjeli dan naprežem svoje prekrasne i najljepše plave okice na svijetu... a to je vrlo štetno za moje prekrasne i najljepše plave okice na svijetu ;) POZZ"!