|
Počinjem vodeći se za onim poznatim sloganom, pretvarajući ga u svoju korist kako ja to najbolje znam. Nosim ovaj naslov u glavi već nekoliko dana, iščekujući neki najpogodniji trenutak da mu pomognem da se razvije kroz mnoštvo rečenica, koje gledane zasebno, neće ni nalikovati onome što je autor u naslovu htio reći. Najpogodniji trenutak je sasvim sigurno trenutak prijateljskog rastajanja... onaj kad još uvijek nisu uspjeli jedan drugome dosaditi ili dojaditi jadajući se na svoj ili tuđi račun. Trenutak kad žališ što se rastaješ... jer noć je tek počela, a samo drugujući s njom onaj drugi bi mogao podnijeti toliko neispričanosti obostrane, znajući da će rečeno u mraku ostati u mraku... u dubini onoga u kog si se prelio. Prijateljstva se najčešće produbljuju suzama, a budući da mi nismo imali razloga za suze, pa ni radosnice, večeras nas je Nebo na rastanku počastilo s nekoliko vlastitih. Evo, meni je čak pomoglo da to shvatim s nekoliko bljeskova (što onih gromovitih, što intelektualnih). Dakle, htjedoh posvetiti post prijateljima, tim divnim primjercima ekskluzivne ljubavi... kako stoji u teoriji jedne bliske mi znanosti. Njih ne dobiješ, njih izabireš u moru različitosti... u tom je ekskluziva. Ne moraš ih voljeti samo zato što si ih dobio u krvnom/rodbinskom paketu, nego ih voliš zato što su to zaslužili trudeći se oko tebe... i vole te zato što si to zaslužio trudeći se oko njih. I trudite se... a poznato je da prijateljstva nisu ideološka, štoviše prijateljstva su škola, ulica, klapa. Ja sva svoja prijateljeljstva stekoh i stičem u klupama... jer su mi klupe još uvijek glavno putovalište. One su mi valjda bile polazište za sva daljnja zajednička putovanja. I iako su oni moji najduži, najbliži i najdraži prijatelji sada stanovnici nekih drugih polazišta, jer su ih eto neki drugi gradovi oteli (valjda privremeno) za sebe... I iako se sve promijenilo, ništa se promijenilo nije. Mi oni od nekada, suputnici i supatnici (reklo bi se) posve različitih života novih prijatelja, još uvijek smo oni od nekada... jer nam je to omogućilo da budemo ovi od sada, nadoknađujući propušteno u udaljenosti povremenim međusobnim prelijevanjem. U naslovu rekoh: prijatelji – Bog vas blagoslovio! jer mi već danima dokazujete zašto vas (skoro pa bezuvjetno) volim... i to baš nakon što izjavih da se počinjem osjećati ispražnjeno. Ispažnjeno vašim preduuugim odsudstvom, sad znam! P. S. Nastavit će se! :-) |
| svibanj, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv