SVITLO NEK JOJ LJUBI LICE...

Upravo se vratismo s Trga.
Puni smo dojmova, bilo je prekrasno...
Od "Pape moj" preko "Magdalene" do "Galeba", svi pjevaju, svi znaju riječi, svi se ljuljaju u ritmu.
Večer puna magije, mjesec se naviruje preko oblaka kao da hoće bolje vidjeti zašto svi ti ljudi gledaju u jednom smjeru, ljuljaju se svi u istom ritmu, pjevaju iste pjesme...
Trg okićen plavo i bijelo, na velikom ekranu smjenjuju se slike Olivera kako pjeva sa reklamnim porukama INE, svjetla lasera paraju nebo, ponekad prekidana letom golubova i noćnih leptira.
Pale se upaljači. "Sve bi da za nju, moju nevoju..."
Odjednom - muk. Sekundu-dvije-tri. Prvi taktovi "Cesarice". Oduševljeni uzvici.
BAAAM - BAAAM!!!!
Svi dižemo glave! Počinje vatromet!
Najljepši i najduži vatromet koji smo vidjeli u životu u živo!
Kad misliš da je gotovo, iznenadi te i počinje još, i još, crvene rakete koje se pretvore u velike cvjetove, zlatne zmije što se rasprskavaju u tisuću zlatnih zvjezdica, zelena svrdla srljaju u noć... Opet smo djeca, vrištimo od oduševljenja, od ljepote, od ushićenosti - smijemo se ko ludi od sreće...
Trajalo je, valjda, 5 minuta, 10 minuta, nemam pojma, izgubiš pojam o vremenu, kad je završilo - okrenemo se k pozornici, a glazbenika više nema, tu i tamo neko još pakira instrumente...
Gotovo je.
Pješačimo do Keglića gdje smo parkirali auto, vraćamo se u stvarnost.

A meni je danas rođendan, tra-la-la-la-la-la.....
I nemojte pitati koliko godina imam.
Najzgodnije mi je bilo u Tonkica Palonkica frrr kad je jedan klinac odgovorio, na pitanje koliko godina ima, da on NEMA 5 godina, jer da ih je već potrošio.
Tak sam i ja potrošila izvjestan broj godina...
Princeza