Nije posel zec...

Koje čime se bavimo ne bi li priskrbili kruh svagdašnji za sebe i bližnje nam. Tako se svakog jutra, podneva i večeri upuštamo u tzv. Radnu obavezu. Rad nas razlikuje od živina koje osim punog želuca i preživljavanja mladunaca i nemaju neki viši cilj. Mi razmišljamo i o školovanju, skijanju itd. No nisam o tome htio…više o tome kako se mi sami odnosimo prema poslu od kojeg nam ovisi S V E. Raditi se mora . Bilo bi fino da nas recimo puste u penziju posle škole do recimo 55 god. A onda šljaka do smrti, uživali bi maksimalno u klincima ,dok smo još mladi tulumarili bi nonistop, izživili se i kad smo iznjedrili djecu i prošli sve i sva, šljaka bi nam došla kao hobi. Možda će tako izgledati neko buduće društvo kad će posao biti privilegija ,a ne obaveza. No sada, na početku ovog stoljeća i dalje moramo raditi (Da Zvjezdane staze! Gdje pare nemaju značenja…) za kruh nasušni. E, ja vas sad pitam: kad već moramo negdje provesti 7-8-9-12 sati i više, što se, brate, ne primimo posla? Osobno mi je neugodno kad neku šljaku radim i ne napravim ju kak Bog zapoveda, nego zbrljam ko Brljanić Brlja. Što sam opće vrijeme gubio da posel nisam kak spada napravio. Na primjer, gledam ove žene, službenice ljute, u Fini , u dućanu, u katastru, na sudu, u javnom WC-u: reže, škrguću zubima, nepristojne su do bola i ne samo žene, jasno. Ja razumijem da je čovjeku drago kad ga svi moraju oslovljavati pristojno, gledati sniska, šeniti na svaki ljubazan potez, a ne mora biti tako. To je ko priča o kokošima i naočitom kokotu, koje će napravit još jedan krug da ne ispadnu prelagane..Ili : dopelaš auto u servis radi trokiranja u ponedjeljak a oni ti vele: Dođite u drugi petak pa bumo vidli..Onda doktori: nedo ti bog da veliš: Ja bi drugo mišljenje, a oni se uvrede ko p.ć.e, a svašta; ko da bi nakon pogrešne terapije došli na grabu di bi vam promenili sprčkanu "ČUKU" npr. Političari, eh to je nekaj sasma drugšega: Kad bi postojala volja,političari mogu dekretom,preko noći riješiti npr.:naplatu potraživanja (to nas posebno peče, nas, poduzetnike, a za nama : zaposlenike pa njihove familije itd. Ali ne,nek voda ostane mutna ne bi li došel do još kakvog novca MUTLE, KUCIČ & GANG, ali tko sam ja....
Općenito, od ovog rata pravi je deficit smijeha, namrgođene face, a ne tako davno, 80-ih, npr. mogo si otić van, bez straha tvojih roditelja da će te neko nagazit, izbost nožem, i šta ja znam (nisam nikakav jugonostalgičar, da ne bi krivo protumačili priču) jednostavno su ljudi bili srdačniji i privatni problemi nekad su bili javni. LJudi su se trudili. Nestalo je te suosjećajnosti ljudske. I sad bi neko mogo reć, kakve to veze ima sa poslom.
Želim nešto poručiti ovim mladima : Kad učite, kasnije radite, još kasnije odgajate djecu, radite to iz sve snage!!!!!!
Čak i kad idete na izbore bez obzira za koga glasujete; idite na izbore jer je i to posel kojeg ne bu nitko napravil za vas! I ne brinite; na kraju uvijek dođe konobar sa računom i kaže : Imali ste!?
ZATO SE NE MIČITE GANGSTERIMA I NE OČEKUJTE DA NETKO NEKAJ PROMENI ZA VAS, A OBZIROM DA NITKO NEMRE PROMENITI NIKOGA, POČNIMO SA SAMIMA SOBOM.
I DA , POSEL JE ZEC I TO VRLO BRZI !!!! Bitanga