GADARIJE

Eto, razbjesnilo me nešto a bogami i rastužilo do te mjere da do danas nisam mogla ni zucnut o tome, jer bi se čulo neartikulirano mumljanje, ko u saboru.
Daklem, dobio čovjek koji je jako bolestan (90% invalid – nepokretan – 40 godina star) napokon uputnicu za toplice. I nakon silnih peripetija oko dobivanja mjesta u toplicama, krenuše on i otac mu na mjesto događaja.
Izvana, toplice izgledaju svemirski, bajno, super – ko najbolji hotel. On sretan ko nova godina, tata još i bolje, napokon nešto normalno, za razliku od svih ostalih toplica u Hrvatskoj.
Ušli u sobu – soba mrak, raspremili stvari, ide se na dogovor s liječnicom.
Kad, u sobici leži i deda – nepokretan također, i kaže:» E sinko, neš se ti tu puno nakupat»
???????? Kak to misli? Pa došli smo u toplice…
Eto liječnice. Može, kaže, masaža, može i nešto malo vježbica u krevetu, ali bazen, vježbanje u bazenu, aaaaaaaaa ne, ne… Pa vi ne možete hodati, kak ćete vi doći do bazena, ko će vas stavljati u bazen, vaditi van, pa mi nemamo osoblja koje bi to moglo raditi…
A gdje bi ga onda moglo biti, ako ne u toplicama?!? Čemu služe toplice, ako ne bolesnima?
Šok i nevjerica. Pa masažu i vježbanje ima i doma, dolazi terenski.
I nema druge nego popakirati stvari natrag u torbicu i natrag doma.
Pa nek se onda i dalje plaća socijalno i mirovinsko priznatim nam umjetnicima i inim,jer oni su potrebiti, oni nemaju, nek se vozaju političari u najnovijim ludim autima, neka nam je Hebrang na jedno 15-ak radnih mjesta istovremeno, neka se plaća sve i sva iz naših džepova a da nas niko niš ne pita…
Tužno do besvijesti…….. I baš sam tuuuužna… I bijesna….
Aaarrggggggghhhhhhhhhhhhhh!!!!!!!!!!!