RODITELJSTVO – CHAPTER 1

Razmišljam si nešto o odgoju, prenošenju iskustava i slično… Ima roditelja koji su gori prema svojoj djeci nego… nego ne znam kaj. Životinje su bolje od nekih ljudi, bar se instiktivno brinu o svojoj dječici kak god to znaju.
Kao Mama trudim se odgojiti svoje Potomstvo na najbolji mogući način koji znam, isto kao što se i moja mama trudila sa mnom, tvoja s tobom i sve ostale majke sa svojom dječicom.
Problem je jedino u tome kaj niko ne zna kak, nema pravila, nema Uputstva za upotrebu kad ti utrpaju onaj mali zamotuljak u rodilištu (ideš, a uz toster ga dobiješ!!!)
Pitam se često kako to da za voziti auto trebaš:
1. Obaviti liječnički pregled,
2. ići u auto školu slušati predavanja,
3. položiti testove iz znakovlja i pravila
4. položiti ispit iz prve pomoći,
5. položiti test iz vožnje
i onda si spreman za sjest u auto, potrpat nekoliko živih bića unutra i uzeti njihov život u svoje ruke, te krenut bespućima sigurnih nam hrvatskih cesta…
Za ući u brak trebaš (po novome) proći tečaj za mladence. To nemam pojma kak izgleda jer nisam bila. A u braku sam. Hm.
Za napravit dijete ne trebaš nikakvu školu, nikakve testove, nikakve ispite – ništa… I niko te ne pita jel si ti baš pri zdravoj pameti ili nisi. Napraviš si dijete i uzmeš njegov život u svoje ruke, pa kak ispadne…
A ima budala kojima ne bi čovjek povjerio nacrtanu gusku čuvat, pa ima po 2,3,4… djece a nema pojma kaj radi, ostavlja ih na cesti, zlostavlja, tuče, maltretira…
Možda bi bilo dobro da svi koji bi htjeli imati dijete moraju:
1. proći zdravstveni pregled, (naročito psihički)
2. odslušati predavanja,
3. položiti testove,
4. položiti ispit iz prve pomoći
pa tek onda prionuti na izradu malih nam i dragih slinavaca…

U sljedećem nastavku čitajte : mentoriranje ilitiga štenga po štenga