|
|
Zborite dobrim riječima: riječima kao bliske ruke hranjivima, kao bosiljak nakon kiše mirisnima, kao vjetar uzbudljivima,
kao otvorena vrata odlučnima, kao smrt blagima. Krijepite ih dobrim mislima kako bi uvijek bile sočne i svježe.
Zlim riječima putove od sebe i do sebe učinite neprohodnima: naselite ih neumornim riječima i mirisima dobrote. Dobre misli i riječi uklonit će od vas svaku bolest, a drugima će, ljekovite, zacjeljivati rane.
I ako vam ostane samo jedna dobra riječ i samo jedna dobra misao, nemojte je štedjeti. Podajte je prvom na koga se namjerite: tako vam dobrih riječi i misli nikada neće uzmanjkati. A na smjer koji vam je poći neka pokazuje djetinjstvo vaše duše.
S. Lice
| < | svibanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
design by: N-dizajn
Riječi su toliko snažne, izgovorene u prazno su ništa, zapisane skriveno ništa, ali podijeljene... to je već nešto :)
... čovjek koji ne pravi greške, obično ne radi ništa ...
... put od 1000 milja započinje jednim korakom ....
Sve veličine ovoga svijeta ne vrijede koliko jedan dobar prijatelj. (Voltaire)
hm.. potreba za riječima! kažu ljudi da ovako kasno nije pametno pisati jer noć je posebna i izazove u nama emocije kojih preko dana nema, pogotovo ne ujutro. ali, neka! moram jer u meni je poviše toga.. dan je bio buran. baš buran u meni. čak sam u jednom trenutku na faksu kroz prozor vidjela sunce koje je obasjalo balkone na poseban način, a u dvorani mračno, koja blještavost vani, vuče van na šetnje, na druženje, na razgovore.. al ne! slušaj predavanje koje ti muči savjest jer istina je sve što je rečeno, posebna su to predavanja utorkom, opomene te ne za taj dan, ne za tjedan, ma cijeloživotno! toliko da pomisliš da su oko tebe svi sveci i da se trebaš samo klanjat..
gledam njega, divan je i kad je tako namršten, kad se iskesi na mene najružnije na svijetu, to tako povrijedi, al trpim.. i onda danas prvi put dođe misao ''a zašto i dokad??''.. (znam da znaš za ovaj blog, ali nadam se da si zaboravio, whatever!) jučer je otišao tako ružno ni ne osvrnuvši se na moju viku ''ajmo na kavu''. cure su se samo smijale, kažu da njih boli kako me fino odjebao, kako to više trpim.. tako je sve opet krenulo u meni ''zašto??''..
ne znam! (eto ti, po prvi put znam da ne znam zašto ti).. jednom me pitao ''zašto baš on''.. ja sam redala sa strahom sve što je u meni, razbijanje intime totalno, sve što mislim redala sam, a riječi to ne mogu izrazit, proizađe tako maleno,tako beznačajno, a u meni je tako veliko. tad sam stala i smijala se, rekao je samo da nije očekivao takav odgovor.. toliko o tome da ja stalno nešto očekujem, da stalno dajem 150% od sebe. kad malo ustuknem, maknem se, krene prigovarat da se opet durim, da nemam volje.. eh da je meni više znat šta ću. imam sebe, bijah sretna, priznajem da više nisam jer svaki dan strepim hoću li ga zadržati, što će misliti, kako je on, kako mu teče dan.. prestajem! sve to prestajem! odlučujem bit ona ista ja, ostavljam njegovu širinu slobode, nema me više tako lako, tako na dohvat ruke.. bila sam sretna kad sam vidjela da mu znači što sam uz njega, kad mi je pričao o sebi, o tugi, o sreći, o bilo čemu, sretna što slušam.. onda je i to dojadilo, nije više imao potrebu podijelit sa mnom.. i onda zateknem na hodniku kako drugima prepričava svoje dane, svoj put.. i onda da ja mislim da sam netko i nešto i da ostanem sigurna u sebe.. pa učini me to tako malenom, tako beznačajnom.. pa onda čujem da zanemarujem tisuće sitnica učinjenih za mene, tisuću razgovora. valjda zato jer su bačeni u vjetar i nitko ih se ne drži, nisu oživjele u djelima.. ništa nisam namjerno zanemarila, dapače, gradila sam od toga kule kojima svi drugi imaju pravo krasti cigle.. i ne pravim od sebe opet žrtvu, samo želim reći da pokušavam biti sretna, a ne znam s čim ni s kim.. a to se ne bi trebalo siliti, to je dolazilo samo od sebe, taj osmijeh ja na sebi nikad nisam ljepše osjetila, bila sam baš veselo biće, baš sretna s njim.. slabo se izražavam i ovdje, stalno, na kavama pogotovo.. nikako da dokažem da želim tu vezu, želim i dalje sve to, ali tražim tu želju zauzvrat, tražim da me se doživi, da ostanem i ja OSOBA, a ne sjena.. želim biti netko u njegovom životu..
Gotta be somebody!!
