utorak, 06.02.2007.
Krenule su po glavnoj ulici,dok se magla polako spuštala na Grand Junction.
Vozile se se tako do prvog dućana,na sreću,same,bez ičega da bi ih ometalo.
Dok su došle do Billyevog super marketa,ostavile su BMX vani,te ušle unutra.
Provjerile su nema li unutra nekoga,dućan je bio skroz prazan.
-Pogledaj i iza pulta.-rekla je Amber.Sarah se sagnula preko pulta.Nije ničega bilo.
-Nema nikog.
-Ok.
Strpale su u prazan ruksak koji je Amber cijelo vrijeme nosila na leđima, sve što je bilo jestivo,a nije se trebalo kuhati.
-Sarah,trebati ćeš si i ti naći ruksak,jel ja izgledam debilno s ovak punim ruksakom.
Uzele su i po 10 bočica vode,koja je bila hladna,zato što je hladnjak još uvijek radio.
Sarah je uzela vrečicu čipsa,te je otvorila i krenula jesti.
Izašle su van iz dućana.
-Hoćeš?-pružila je vrečicu prema Amber.
-Nebih sad.
Sarah je slegnula ramenima .-Više za mene.
-Kuda?-pitala je Amber.
-U igraonicu.Dugujem ti revanš u Tekkenu od jučer.
Nije lako izgubiti obitelj i osobe koje volite,te nakon toga pokušavati održati sebe na životu.
Živjeti prema nečijim pravilima,samo da bi izbjegli smrt.
Pokušavajući ispraviti i izbjeći nečije tuđe greške,ma da vi nemate ništa s tim,no spletom okolnosti,našli ste se u središtu svega toga.
U ljudskom umu postoji taj strah,puno veći nego što osoba to pokazuje svojim ponašanjem.
Ovo je njihov svijet.Njihova ljubav.
