Na kavi s predsjednikom

Pozdrav sa otoka Suska.

To je prekrasan pješčani otok, jedini takav, sa 100% pjeska u SREDOZEMLJU cijelom!
(Sredozemlje...he he he...zvuči kao Middlearth iz Gospodara Prstenova).

No dobro...ovdje sam praktički odrastao jer od kad sam se rodio dolazim na ovaj dragulj kvarnera. I bilo je ludo provoditi ljeta ovdje, odrastati sa istim društvom, iz godine u godinu, iz ljeta u ljeto, promatrati kako se Susak mjenja, kako se mi mjenjamo...

Od kad me pamćenje služi (navodno sam proplivao sa 3 godine kad sam za lopticom skočio u vodu sa srednjeg mola, ali se ja toga ne sjećam, no ima puno živućih svjedoka), ljeta su bila jebeno zabavna na Susku.

Prvo smo kao klinci bili toliko dugo u vodi, brćkajući se i praćakajući u plićaku, dok nas majke nisu na silu vukle iz vode jer smo pozelenili od zime, usnice ljubičaste kao šljive. Onda bi na pjesku na plaži (a Susak pjeska ima, hvala Bogu) radili skulpture, gradove, dvorce, zakapali bi jedni druge, kopali jame, radili blatne kupke...ma milina!

Večernja zabava bila je u to doba, otići na sladoled kod Osmana, pa kad se svi skupimo kod pošte, onda bi radili bilo kakve gluposti, igrali lopova i pandura, obilazili tajnovite uske susačke uličice dok se ne izgubimo (Susak je kao labirint, čak i danas ne poznajem sve ulice u jednom dijelu jer me i dan danas strah tamo ići), tražili ruševine za skloništa... A kad bi se posebno nabrijali, radili bi jednu od dvije opasne stvari:
1. išli u Zloselo tražiti Male Tigrove
2. kad sunce zađe, išli bi na GROBLJE

ZLOSELO
Zloselo sam već objasnio, to je dio Suska sa vrlo uskim krivudavim uličicama bez ulične rasvjete, gdje se vrlo lako izgubiti, i ako to nije dosta, tu žive demoni, a sa ograde te jednim okom gleda narančasta mačka veličine prosječnog psa, sa tigrastim uzorkom dlake. Inače, te ogromne mačke su fenomen na otoku, ali to se može objasniti činjenicom da se Susčani tradicionalno boje pasa pa su isti stoljećima bili odsutni sa otoka, pa su se mačke mogle razvijati bez smetnje. A s druge strane, kakvi su štakori ovdje...i treba mačka veličine psa da ulovi štakora veličine zeca! Uglavnom, kad bi otišli u Zloselo sa ciljem da nađemo Malog Tigra i povučemo ga za rep (koji bi to uspio, dobio bi naklonost i puse od djevojčica, a to je bila mrak nagrada), ili smo se izgubili pa odustali, ili nas je netko preplašio pa bi odustali, ili nas je neki zvuk, šum ili udarac preplašio pa bi odustali...uglavnom, nitko nikad u Zloselu nije povukao Malog Tigra za rep....

GROBLJE
Susačko groblje je turistička atrakcija i nezaobilazna točka turističkih šetnji po otoku. Vrlo lijepo groblje i svakako ga treba vidjeti. Na njemu je pokopan i Domenick Mircovich, vatrogasac iz New Yorka koji je poginuo 11. rujna 2001. gašeći vatru u Twinsima, a porijeklom je sa Suska (kao i oko 3000 stanovnika Hobokena u New Yerseyu, potomci ekonomsko-političkih emigranata sa Suska). Uglavnom, za turiste je groblje nešto lijepo za vidjeti, a za nas klince...to je bilo mjesto koje nam je tada budilo najviše zanimanja i dizalo adrenalin, jer...tko se USUDI po NOĆI odšetati oko 300 metara od sela po putiću kroz tunel od trstike (gdje te svaki čas može napasti štakor-mutant ili ti pasti zmija za vrat), otvoriti vrata od groblja i sjesti na vrući nadgrobni kamen??? Milijun puta smo pokušavali, pa krenemo, pa se vratimo, pa krenemo, pa neka cura vrisne, pa štura nazad, pa je dosta za jedno ljeto. Pa sljedeće godine opet, krenemo, pa nešto šušne, pa opet probamo... i tako u nedogled...
Hmm, kako onda znam da je i po noći nadgrobni kamen vruć jer ga je cijeli dan sunce grijalo? Pa sjedio sam na njemu usred noći.....

Kad smo bili malo stariji, kad nas je počeo pubertet napadat po čitavom tijelu, postale su nam zanimljivije neke druge stvari. Cure su se počele razvijati i počele su furat dvodjelne badiće, bile su nam jako zanimljive, ali mi njima baš i nismo. Trebalo nam je koje ljeto da shvatimo da cure više ne privlači ko se najbolje sakrio u Skrivača ili ko je najbolji Pandur. Onda smo i mi počeli nosit bermude, skakat šampanjce i bombe-glave sa mola, špricat cure, bacat ih u vodu, bježat od njih sa njihovim ručnikom ili majicom samo da ih odvučemo na samo...pa pusa simo pusa tamo...ah!
Navečer smo počeli pomalo cugat i pjevat na molu ili stjenama, to se već bile situacije kad si mogao nekog u mraku malo u pipkat i tako... To su bile godine od 13. do 16. godine.

E onda su došle najjebenije godine mog života! Najbolja ljeta!!!
Po danu se igrala odbojka ili u plićaku ili na pjesku, i to mrak odbojka, ne bezveze, nego fakat dobra odbojka. Mi dečki preplanuli, mišićavi, nabijamo lopu, serviramo 150 na sat, a curke nas gledaju, navijaju, nose cugu, brišu nam lice i oči od pjeska....
Navečer mrak tulumi ili u nekoj od birtija ili na stjenama. Uglavnom, nije se izlazilo prije 22 van, a redovito smo se vraćali doma sa prvim zrakama sunca. Kupi se vino, napravi se bevanda u flaše, uzme se gitara i na stijene do jutra tamburanje, pjevanje, cuganje...ma fenomenalno. U tim se godinama najviše i ljubilo. Ja sam jako zaljubljiv pa sam svako ljeto bio zaljubljen, čak i po nekoliko puta
To su bile godine do moje 22.-23. godine.

Onda je sve krenulo nizbrdo, postali smo stariji, tko je išao na faks, baš ga je završio i počeo raditi, pa ili nije dobio godišnji ili je dobio govno od godišnjeg. I tako se ekipa sve teže pohvatala na Susku...jedni dođu, drugi odu. Kad smo shvatili da više ne možemo računati na staro društvo, počeli smo si furat cure i dečke na more, a i to su te godine...i tako malo po malo, ekipa se raspala. Očekivali smo da je to normalno i da će nas naslijediti ovi mlađi...ali ništa, to su neka druga djeca, djeca PlayStationa i Mobitela koja se ne znaju zabavljati.

Eto, danas je Susak navečer jedno jako tužno i tiho mjesto.

Srce mi se kida kad se prošećem Suskom u jedan iza ponoći i na ulicama ne pronađem nikog, par pijanih Austrijanaca možda. A prije…buka, vreva, tulum tu, tulum tamo, ovdje gitara, tamo kazić… Pere me nostalgija za prošlim vremenima i najboljim periodom svoga života, koji sam proveo baš ovdje, na Otoku Susku.

Jedino ti preostaje da si sjedneš sa ekipicom i uz vino prokomentiraš sve to, i tako do jutra.

Nismo mi više djeca….

Ljudi dolaze i odlaze, samo Susak ostaje.

P.S. Galeb sa Suska pozdravlja jednu ribicu koja se praćaka negdje u vodama otoka Murtera.
Pusa ribice...