Od odlaska s Essekona do početka pisanja ovog teksta prošla su 24 sata tako da se može reći da su se slegli svi utisci, hormoni se vratili na normalu i i malo proanaliziralo viđeno i doživljeno. Postoji nekoliko načina na koji se može napisati osvrt na upravo završenu osječku konvenciju. S obzirom da bi se objektivan reportažni tekst o Essekonu trebao pojaviti u Parseku, s bitnim detaljima tko, što, gdje, kako, zašto i kako je sve to izgledalo, to mi olakšava posao i oslobađa ruke tako da se ovdje možemo orijentirati na tračeve i pljuvačinu, pri čemu ćemo se, naravno, potruditi da svatko dobije ono što ga ide, uz što manje kolateralne štete. Postupak je jednostavan. Naime, kao i sve manipulatorske svinje tokom povijesti, tako ćemo i ovdje izbjeći optužbe za generaliziranje tako da ćemo umjesto obične štovanom čitateljstvu uvaliti dvostruku. Kako se radi dvostruka generalizacija? Tako da, umjesto da sve subjekte iz jedne skupine strpate u jednu vreću i onda ih složno pljujete, i pritom potkačite i one koji tu nisu zaslužili, lijepo uzmete sikirče, razrežete skupinu na dvije, proizvoljnih veličina, i onda generalizirate o svakoj posebno. Pri čemu će neke stvari možda i dalje ostati previše uopćene, ali će svi željni Istine istu i dobiti, htjeli-ne htjeli. Dakle, prvi korak je dijeljenje članova osječkog SF kluba Gaia na Dobre Gajane i Loše Gajane (ako vas riječ "Gajani" podsjeća na riječ "gej" i navodi na smijuckanje, to je zato što ste ili homofob ili latentni homoseksualac, vjerojatnije ovo drugo; gramatički je ispravna, činjenično odgovara i zbilja ne znamo koju bismo drugu upotrijebili, dakle progutajte i šutite). Dobri Gajani su oni koji znaju što je to SF konvencija i čine sve što je u njihovoj moći kako bi od Essekona napravili jednu takvu. Zanima ih SF, druže se s drugim fanovima, trude se konvenciju napuniti sadržajima - predavanjima, diskusijama, igrama - kako se ne bi sve svelo na interni tulum društva iz kvarta. Naravno, pritom nailaze na probleme pri čemu je najveći to što ih je užasno malo i nedovoljno. Kao posljedica, njih dvoje-troje-četvoro-petero jednostavno nisu u stanju, nakon što odrade organizacijski dio posla i s obzirom da su na konvenciji prisiljeni letati tamo-amo kako bi rješavali sitne i nešto manje sitne logističke glitcheve, još se baviti stvarima kao što je program. Isto tako, riječ je o ljudima koji i sam početak konvencije dočekaju mrtvi umorni jer su većinu posla prije nje morali odraditi bez pomoći ostalih, dok ih nakon konvencije očekuje metenje, spremanje, čišćenje i ispričavanje svima koji su došli zato jer je ostatak ekipe prefin da dohvati metlu i počisti ono što je sam usvinjio, da okinemo samo jedan banalni primjer.

Jedina loša strana Dobrih Gajana je to što ne razumiju u potpunosti zašto se nalaze u tolikim govnima. Naime, u višesatnom razgovoru u kojemu su sudjelovali pripadnici četiri hrvatske SF udruge, naši domaćini su neprestano objašnjavali da ne mogu doći do prostora, promocije, novaca i slično zato jer su im institucije nesklone, zato jer je Đapić gradonačelnik, zato jer nadležne u Osijeku boli ona stvar za udruge, zato jer nitko u Slavoniji nema novaca niti ga zanima SF. Međutim, pritom uopće ne shvaćaju da je pravi uzrok za probleme u organizaciji Essekona - uglavnom to što se njih nekolicina mora potrgati da napravi nešto konstruktivno dok svi ostali harmonično sviraju kurcu - puno, puno bliže.

Naime, razlog zbog kojeg se njih nekoliko mora potrgati da napravi nešto konstruktivno jesu svi ostali koji harmonično sviraju kurcu, umjesto da odlože čašice i tamburice i malo pripomognu. U daljnjem tekstu: Loši Gajani.

Dakle, dok se Dobri Gajani trgaju kako bi Essekon nadrastao značaj seoske zabave, Loši Gajani ne žele - zapravo, točnije bi bilo reći, ne osjećaju potrebu za, ne razumiju ništa više od - seoske zabave. Dok druge udruge tjednima unaprijed najavljuju predavanja i ostala događanja, Loši Gajani najavljuju sveopće oblokavanje domaćom rakijom i tko će koga opandrčiti na LARP-u. Ono malo službenog programa za što jesu zaslužni se može svesti na "LARP radionice" ili "prezentacije" koje se, na kraju, svedu na to da se ekipa koja se poznaje dođe igrati, a sve uljeze koji im dođu na "prezentaciju" gledaju kao u telad dok se ovi ne pokunje i odu. Na kraju ispadne da su većinu Essekona organizirali Riječani, da književnog dijela ne bi bilo bez Zagrepčana, dok je jedino za što su zaslužni domaćini osiguravanje prostora i osnovna logistika - što je, opet, napravila ona tiha manjina koja šuti i radi i koju želimo izuzeti iz svih loših komentara u ovom tekstu, ali koja se može nabrojati na prste jedne ruke.

Zapravo, ovakva podjela posla nije nešto nužno loše. Naime, nešto prije Essekona dogodila se kratka rasprava na internetu o tome treba li organizirati nacionalnu SF konvenciju. Na kraju je netko rekao da nitko ne želi raditi na dvije konvencije, svojoj i još jednoj, nacionalnoj, kao i da se nijedan klub ne želi odreći svoje konvencije kako bi se napravila nacionalna. Pa, pokazalo se da nijedan od ova dva zaključka ne stoji i zato se može reći da je ovogodišnji Essekon bio nacionalna konvencija u punom smislu riječi.

Ako netko nije siguran tko su zapravo ti ljudi koje ovdje zovemo Lošim Gajanima, možemo vam reći da ste ih vjerojatno sreli. To su vam oni koji dođu na SFeraKon, cijelu konvenciju provedu u jednom ćošku alkoholizirajući se, a onda ostatak godine grintaju po internetu kako program ništa ne valja, kako su organizatori SFeraKona hladni i negostoljubivi, kako im ne daju da prespavaju na podu FER-a i kako je kotizacija preskupa. S druge strane, po njima, Essekon je konvencija na kojoj se svatko može osvjedočiti u opuštenost i "slavonsku gostoljubivost" (koja se očito sastoji u tome da naskaču na svakog gosta kako bi ga oblili rakijom, valjda da ga spriječe da shvati kamo je došao). Ruku na srce, mora se priznati da su se ove godine zbilja svojski potrudili. Kako bi se neslavonci osvjedočili u njihov topao i ljudski duh, otprilike pola vremena je sa šanka treštala glazba za dušu - od tamburica Kiće Slabinca i "Inati se Slavonijo" (eto, sad sam bar obrazovaniji nego prije, dosad sam mislio da je to himna Branimira Glavaša) pa do Zlatka Pejakovića (ili tko već arlauče "Čerge" i slične horror-fantasy balade koje srce diraju). Naravno, atmosferi je pridonijelo i prigodno fizičko nasilje među domaćinima pri čemu je došlo i do razbacivanje inventara (linija je, na žalost, očito preživjela - valjda je riječ o kvalitetnoj slavonskoj bukvi koju ni nabijanje o beton ne može izbaciti iz takta - jer smo sličan glazbeni repertoar slušali i veći dio noći sa subote na nedjelju), gađanje pridošlica povećom glavom kupusa (na sreću, čovjek sa smanjenom koncentracijom krvi u alkoholu nije paradigma preciznosti pa je kupus eksplodirao pri udarcu u zid umjesto u glavu; mora se priznati da su geleri - listovi i zemlja - razbacani po hodniku bili efektniji dekor od SFeraKonske izložbe dječjih radova; možda treba predložiti organizatorima da za sljedeću godinu razmisle o celeru i rotkvicama) te vicevi o Jasenovcu i Luburićevom čekiću (doduše, ovdje je vjerojatno bila riječ o nesporazumu; ekipa je pričala nevine viceve, najprije o djeci, a zatim o crncima, a onda je čovjek pogrešno shvatio o kakvom filmu je riječ pa je iz ormara izvadio djedovu uniformu). U međuvremenu, Riječani su se bavili nekim čudnim geekovskim aktivnostima kao što su vođenje kvizova, držanje predavanja, upoznavanje ljudi sa stolnim igrama koje su donijeli i slično.

Kao zaključak, ne možemo ponuditi jedinstveno mišljenje. Ukoliko je Essekon organiziralo četvero entuzijasta okruženih gomilom nadrkanih alkoholičara kojima je cijeli svijet kriv za njihove jade, a nisu se sposobni primiti metle ili bar olovke i papira, onda možemo reći da su obavili izvanredan posao (entuzijasti, ne alkoholičari) i da u danim okolnostima nitko ne bi mogao bolje. Nadamo se da neće posustati i da će uspjeti riješiti bar dio problema koje imaju. Ja znam da bih na njihovom mjestu davno odustao i želim im čestitati na upornosti, bez ikakve zajebancije ili ironije.

Međutim, ukoliko je spomenuti događaj u jednom od četiri najveća grada u državi organizirala druga najstarija SF udruga u Hrvatskoj, onda možemo reći da je Essekon bio pičkin dim jer ovakvo dvodnevno druženje u kući bez grijanja i sa sanitarnim čvorom koji me podsjeća na djetinjstvo na Baniji i brdske birtije sa svježom janjetinom, a isključivo u svrhu igranja, opijanja i svirke - red tamburica, red narodnjaka - je u stanju organizirati i mjesni odbor Špičkovine Leve i to dvaput mjesečno. Da, okej, bilo je hrane, pića i, da, domaće rakije, ali jebemusunce, ako sam gladan i žedan, Mercator je ionako bio iza ugla, a ja nisam došao na kirbaj, nego na SF konvenciju!

S obzirom na sve viđeno, može se reći da trenutno stanje na hrvatskom kalendaru izgleda ovako: Gaia iz Osijeka ove godine nije organizirala ništa, dok je "3. Zmaj" iz Rijeke organizirao dvije konvencije, i to obje uspješne: svoju u Rijeci uz pomoć gradskog poglavarstva i fakulteta kojeg-već, i još jednu u Osijeku uz pomoć nekoliko prijatelja koji su se pobrinuli za prostor. Na tome im čestitamo; da nije bilo njih, posjet Osijeku bi se vjerojatno opet sveo na razgledavanje grada i kafenisanje u nekom od pitoresknih kafića. Nadamo se da će dvostruki uspjeh ponoviti i sljedeće godine i da im u osiječkom dijelu njihovih aktivnosti probleme neće opet praviti neki lokalci koji nisu imali kamo izaći u petak i subotu navečer, pa su došli vidjeti što tu rade neki čudni ljudi s još čudnijeg zapada Hrvatske.


Po istom tom kalendaru, možda slijedi Kutikon, a možda i ne, s obzirom da je, u odnosu na Kutinjane, Essekon dobro podmazana mašinerija. Prošle godine su na internetu javili otprilike "Danas počinje Kutikon, dođite", a prije toga nisu ni to. Sve nešto sumnjam da ćemo ići. Posljednji put kad smo bili, došli smo u prostoriju, prebrojali stolice, prebrojali ljude, izašli van, odigrali nekoliko partija bilijara u predvorju i vratili se u Zagreb.

A nakon Kutikona slijedi Istrakon koji ćemo svakako promotriti sa zanimanjem.

- 13:21 - Komentari (1) - #