kuharica moga prijatelja Emira

subota, 04.10.2008.

Jela sa roštilja

Jela sa roštilja.

Makar su svi muškarci "kraljevi" roštilja, svi sve znaju, ipak sam se trudio da ovdje skupim svoja najdraža jela i prikažem neke tajne koje baš i nisam siguran da svi znaju. Mnogi od ovih recepata su orginalni i plaćeni sa dosta, dosta, dosta litara vina...
Samo usput dvije stvari: prva ako je moguće što češće upotrebljavajte za žar lozu ili neko drugo drvo, ili bar kombinaciju s ugljenom, a ako ništa nema ma dobar je i čisti ugljen; druga uvijek je dozvoljeno pogotovo kod riba da u žar bacate i poneku mirisavu travku kao ružmarin, timijan itd.
I još nešto. Danas se može kupiti milione vrsta raznih roštilja. Po meni većina od njih su jednostavno smeće. Ja sam ustvari volio najviše one stare ciganske od gusa koji su se za jeftine pare prodavali na stepenicama Dolca, najveće tržnice moga grada. Danas tamo više nema ni Cigana ni tih roštilja. Šteta.
Ipak ti roštilji imali su jednu manu. Sok je kompletno padao u žar, dobro, sve se lijepo dimilo, ali nije ostalo ništa krasnog umaka za recimo da umoćimo lepinju, kruh ili nešto slično. A taj sok zna ispasti stvarno krasan! Taj problem je riješio par stotina godina stari banjalučki roštilj, po meni jedna od najboljih izvedbi roštilja uopće. Samo mislim da će te ga morati sami napraviti, a i to nije problem.
Dakle ložište je obično u obliku pravokutnika, a rešetka na njemu imaju nagib oko 15 cm (sve se lijepo vidi na slikama kasnije!!!). Šipke na rešetki moraju biti razmaknute jedna od druge oko 5 mm, a svaka je široka oko 3 cm. Po dužini su blago udubljene da bi omogućile blago salijevanje safta u posudu koja je postavljena u donjem dijelu ložišta (turski se ložište zove mangale). Bitno je da se saft salijeva postepeno, kako bi se isparila voda i izgubili neprijatni mirisi; tako se dobija bolja aroma umaka, pogotovo ako se duže i sporije slijeva u posudu.
Za porodični hobi, recimo nemate stotinu djece već dvoje, dakle četveročlana familija dovoljan je roštilj 40x30 cm, s tim da dubina ne bude veća od 12 cm. Ložište je od crnog lima, otpornog na temperaturu, a rešetke obavezno od nehrđajućeg čelika zvanog "rostfraj". Šipke roštilja se povezuju pomoću dvije trake s donje strane. Uz ložište se prave odgovarajuće nožice i tako se on odvaja od tla.
Još nam treba i posuda za hvatanje umaka (safta) i škare (mašice) za prevrtanje mesa. Škare se pak rade ili od crnog lima ili rostfraja i široke su oko 2 cm. U gornjem dijelu su savijene u krug kako bi bolje vibrirale, a na donjem dijelu, kojim se zahvata meso su blago zaobljene kako ne bi kidale i probadale meso. Mislim da je suvislo reći da nakon svake upotrebe sve treba pomno očistiti! Daj te si truda, koji budi rečeno i nije neki, i nema žaljenja do kraja života ma koliko god dugo živjeli.
- 12:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>