biljoteka
petak, 21.03.2008.
PROCVJETAO JAGLAC OBRAZUJUĆI KRASOĆUT
Iako su visibabe popularnije od jaglaca ovaj put će biti bezobrazno preskočene kao vijesnici proljeća. Procvjetao je jaglac iliti jagorčevina. Doduše, ne vidjeh još ovaj visoki jaglac nego onaj niski, bez stapke čiji se cvijet ne sakuplja. Kao što reče jedan berač, uvijek ima najmanje onog bilja koje ti treba. Tako je i s jaglacem. Niskog ima više, a sakupljaju se oni s latinskim imenom Primula veris Huds. = Primula officinalis Hill. Ovaj je i najčešći od 4 vrste koje se sakupljaju, pored desetak onih koji se ne sakupljaju. Kako prepoznati ovaj među sličnim pitanje je sad. Cvjetići ovog jaglaca su zvonasto napuhani prije otvaranja, a kad su otvoreni na dnu imaju 5 narančastih tačkica. Druga vrsta opet, npr. Primula elatior (L.) Hill., nema cvjetiće napuhanke, ali ima na dnu narančasti prsten umjesto tačkica, treća suvrsta visokog mirisnog jaglaca Primula columnae Ten. ima bjelkastu donju stranu listova zbog dlačica, a i cvijet mu je svijetlije žut.
Evo prilike da ispitamo svoje perceptivne sposobnosti pogađajući koji je koji, dok onaj zdepasti, kratki, obični, u nauci znan kao Primula vulgaris Huds. = Primula acaulis Hill. nije teško prepoznati, a ni on nije nekoristan.
Pošto svi poznajemo jaglac ovo je prilika za učenje posmatranja prirode. Tako predlaže stari zaljubljenik prirode Bogoslav Šulek u svojoj knjizi „Uputa u poznavanje bilja“ štampanoj u Zagrebu 1859. „brzotiskom Karla Albrechta“:
„ ...boravi biljar krasne danke mladog proljeća, srčuć jednako slast iz čaše, što mu je priroda natočila, dok drugi, neznajući cieniti ili baš niti nepoznavajući prirodne ljepote, vole za peću čamiti ili kojekako dangubiti...“ jer „ biljarstvo jošte bistri razum iztraživanjem sličnosti i različitosti bilja; uči poznavati pravu ljepotu i zajedno obrazuje krasoćut;...“
Krasoćut ne nalazimo u raspravi stručnjaka koji je jaglac ljekovitiji, pa dok se oni ne dogovore mi s visokih vrsta beremo cvijet, a od sva četiri koristimo korijen. Malo je poznato da je list jaglaca prava deponija C vitamina, pa ako nam je dozlogrdila zimska deponija C vitamina u limunu i naranči možemo si priuštiti salatu od lista jaglaca koji sadrže i do 600 mg vitamina C.
Nauka pak osnovnu ljekovitost jaglaca bazira na sekretomotornom i sekretolitičkom djelovanju, što prosto rečeno znači da je super biljka za iskašljavanje kod svih bolesti koje zahtijevaju kašljanje: bronhitis, katar dišnih puteva, zagušenje pluća sluzi itd.
Narod ima svoju krasoćutnu širinu pa jaglac upotrebljava kod velikog kašlja, astme, glavobolje, nesvjestice, za jačanje srca, protiv drhtanja udova, kod upale mokraćnih puteva, nesanice i reumatizma, a i čuveni Kneipp tvrdi da cvijet jaglaca izvrsno liječi reumatske bolove. Da li će i kad će nauka prihvatiti ovu širu narodnu primjenu još je veliki upitnik. Ovu širu primjenu zato moramo ispitati na vlastitoj koži.
Neupitno je da sirup od jaglaca ne moramo kupiti nego ga možemo sami napraviti i biti sigurni da je to to: 6 grama korjenčića jaglaca se sitno isjeckaju, prokuhaju u 2 dcl vode koja se zatim procijedi, u nju doda 2 kašike šećera, opet se prokuha i dobije se sirup. Može se piti svaka 2 sata po jedna čajna kašičica kako bi se iskašljavanjem obavilo generalno spremanje pluća kako bi pluća doživjela krasoćut.
