ponedjeljak, 11.02.2008.

...Someone once said: It's The Good Girls Who Keep Diaries. The Bad Girls Never Have The Time. Me... I just Wanna Live A Life, I'm Gonna Remember, Even If I Don't Write It Down...

E da... opet ja...
tko bi rekao... i ja sam se konačno pokrenula...
neznam ni sama zašt pišem ovaj post...
zbog dosade...?
uzbuđenja...?
sreće...?
zbunjenosti...?
neznam...
možda se samo želim pohvaliti...
uspjela sam...
položila sam matematiku i rješila je se jednom zauvijek...
koliko sam dugo samo čekala taj dan...
tako da sam jednostavno morala podijeliti sa vama...
možda i zato pišem post...
sad sam sretna, smijem se...


glitter-graphics.com

a možda ću sutra bit tužna, u depri i neće mi se dati pisati post...
i onda će bit komentara kao dugo te nema, piši nešto...
ali ono dok te ide, ide te, a dok te ne ide, ne ide te...
tako je to u životu...
ja sam jednu stepenicu bliže uspjehu...
i ne mogu vam opisati ovaj osjećaj...
mnogi od vas će mislit vidi ovu bez veze se hvali zbog jedne ocjene...
ali meni je ona prva upisana u moj indeks... i zato je posebna...
a i posebna je jer mi matka nikad nije bila jača strana (budimo realni, rijetki su ti sretnici kojima je!)

Put do sreće i savršenstva je dug, no pokraj njega pronalazimo mnoge osobe. Neke jednostavno zaboravimo, kao da nisu nikada ni postojale. Neke ostanu u sjećanju, kao lijepa, kratkotrajna uspomena. A neke… Neke se usjeku u duboko u srce i tamo ostanu zauvijek.


glitter-graphics.com

Imam još razloga za sreću...
još malo i približava se dna mog odlaska kući...
hmmm? je li to razlog za sreću?
neznam...
neznam što da očekujem kod kuće?
znam znam...
obitelj, frendovi, on...
ali...

Gdje su one suze koje sam plakala,one ulice gdje sam skakala,ona klupa gdje sam se s njim ljubila,onaj zid gdje sam se uvijek skrivala...?


glitter-graphics.com

svaki put kad odem kući, vraćam se natrag slomljenim srcem...
puna tuge, nostalgije...
svaki je put teže i teže...
bojim se da ako sad odem, da se neću vratiti...
ali to je rizik koji moram uzeti na sebe...
znam da će mi doma bit predobro...
ali sad mi je dobro i ovdje...
znam da će mi vrijeme proletjeti doma...
ali vrijeme mi leti i ovdje...
znam da me doma čeka društvo...
ali društvo me čeka i ovdje...
sve u svemu...
uživat ću u sreći doma...
a kad ću se vratiti liječit ću srce...
pa neka bude što bude...

Tamo… na kraju beskraja….
Tamo…gdje nema kraja…
Tamo…gdje nestaje nada…
Tamo stojim ja!!
Tamo… gdje nema nicega….
Tamo… gdje stanuje tuga…
Tamo… stojim ja…
Tamo…. gdje andjeli padaju…
Tamo… gdje me nepoznati ljudi cekaju…
Tamo… gdje smao tisinu cuju…
Tamo… gdje se ruse snovi…
Tamo …stojim ja…



glitter-graphics.com

A sad imam jednu malu molbicu za vas...
Ovako moja jako dobra frendica Janja ima svoj blog...
na kojem stavlja svoje omiljene citate iz knjiga il omiljene pjesme...
pa bih vam ja bila jako zahvalna da posjetite i njen blog pod nazivom **plave ptice** i ostavite svoje dojmove i svoj trag i tamo.... =) ja znam da će vam se ona odužit svojim komentarima...


Hvala ti za sreću, radost i smjeh, hvala ti za svaki sakriveni grijeh. Hvala ti za riječi što suze briše, takva se frendica ne nalazi vise!


Eto ukratko vam je to sve od mene za sad...
Ostajte mi dobri...
i dalje mi komajte....
mah, mah


glitter-graphics.com


16:01 | Komentari 30 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.