Anđelu
Mislila sam da sam jaka onog dana kada sam rekla idemo dalje, ali ne zajedno. I bilo je na meni da odlučim o nama i izabrala sam krivo. Jednostavno se ne mogu pomiriti s činjenicom da nisi čovjek kojeg sam ja upoznala prije dvije godine. Toliko se sve oko nas promjenilo, toliko smo se mi promjenili. I sada mi je žao zbog toga što ti nisam dokazala koliko te volim, koliko te želim pored sebe, koliko mi nedostaješ. I možda više nikada neću moći poljubiti tvoje usne, i možda ću te u slijedeće dvije godine izbjegavati kao što sada radim. Jednostavno te ne mogu gledati i priznati si da nisi više moj. Više nemam snage pisati što osjećam sve je jače od mene. Nikada nisam mislila da će mi toliko teško biti i da ću sama morati kročiti kroz ovaj svijet. Nisam ni mislila da su moji osjećaji toliko jaki. I da, bojim se samoće, samo da znaš. A zašto? Zato što sam često sama u sobi, beskorisna za ovaj svijet. Oprosti zbog onog u subotu, obilo mi se tek kasnije o glavu šta sam napravila. Svjesna sam da sam te izgubila, ovaj put zauvijek. Oprosti mi što svime u zadnje vrijeme uništavam ono što je od mene ostalo, nisi ti kriv. Slobodno me mrzi i krivi mene za sve, priznajem da sam kriva.
Zbogom! Tek otkad te nema
prepoznajem tvoju vrijednost.
Tako i anđeli zemljom kroče neprimjećeni
i tek kad odlete bivaju prepoznati.
27.11.2007. | 20:59 | 23 Komentara | Printaj | * |
Gubeći razum, na kraju sam izgubila Njega
Dugo svi očekuju post, pa evo pišem ga napokon.. Jedva sam našla lozinku, a ne znam je napamet.. Ovaj će biti kratak i tužan..
Sve se polako raspada, ja, škola, sve oko mene, čak i ono u što sam najviše vjerovala. Osjećam da polako ludim i da mi nema pomoći. Samo bezveze plačem i živciram se, ne mogu se usredotočit na ništa.
Polako mi sve bježi iz ruke, sve što me nekad činilo sretnom, pa čak i on. Joj kako se glupo osjećam, ali moram to ispucati iz sebe, bar na ovom blogu. Bolje i tako nego na drugima. Ako ovo ikad pročita, samo želim da mi oprosti, oprosti za sve...
03.11.2007. | 14:27 | 37 Komentara | Printaj | * |