...A on podiže glavu i pogleda na ljude, i muk
zavlada među njima. I snažnim glasom reče:
Kad te ljubav zove, slijedi je,
Premda su joj putovi tvrdi i strmi.
A kad vas krila njena ponesu, predajte joj se,
Premda vas mač skriven u njezinim perima
može raniti.
A kad vam govori, vjerujte joj,
Premda njezin glas može razdrmati vaše snove
kao što sjeverac pustoši perivoj.
Jer, kao što vas ljubav kruni, tako će vas i
razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i
potkresava.
Kao što se uspinje na vašu visinu i draga vam
najnježnije grane što dršću na suncu,
Tako će vam sići u korijenje i protresti ih dok
prianjaju uza zemlju.
Poput snopova žita ona vas u se skuplja.
Ona vas mlati da bi vas razgolitila.
Ona vas sije da bi vas lupine vaše oslobodila.
Ona vas melje dok ne pobijelite.
Ona vas mijesi dok gipki ne budete,
A onda vas meće na svoj sveti oganj, da
postanete sveti kruh za Božji sveti pir.
Sve će vam ovo ljubav učiniti kako biste
doznali tajne svojega srca i da biste po tome znanju
postali komadić srca samoga Života.
Ali, ako u svojem strahu budete tražili samo
ljubavni mir i ljubavni užitak,
Bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da
odete s gumna ljubavi,
U svijet bez godišnjih doba, gdje ćete se smijati,
ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne
svim svojim suzama,
Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa
osim sebe.
Ljubav nema ništa niti se ona može imati;
Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
Kad ljubite, ne valja da kažete: »Bog mi je u
srcu«, nego radije: »Ja sam u Božjem srcu.«
I ne mislite da možete upravljati putem ljubavi,
jer ljubav, vidi li da ste vrijedni toga, upravlja
vašim putem.
Ljubav ne čezne ni za čim drugim do za tim
da se sama ispuni.
Ali, ako ljubite i svakako morate imati želja,
neka vam ovo budu želje:
Rastopiti se i biti poput žuborna potoka koji
pjeva svoju pjesmu noći.
Upoznati bol od prevelike nježnosti.
Biti ranjen vlastitim razumijevanjem ljubavi;
I krvariti s veseljem i radosno.
Probuditi se zorom krilata srca i zahvaliti za
još jedan dan ljubavi;
Smiriti se o podnevnoj uri i razmatrati ljubavni
zanos;
Vratiti se s večeri kući sa zahvalnošću;
I onda zaspati s molitvom za ljubljeno u srcu i
s pjesmom zahvalnicom na usnama.
Tada Almitra opet progovori i reče: A što o
Ženidbi veliš, Učitelju?
A on odvrati govoreći:
Rodiste se zajedno i uvijek ćete biti zajedno.
Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti razmetnu
vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem
pamćenju.
Ali, neka bude prostora u vašem zajedništvu.
Neka nebeski vjetrovi plešu meńu vama.
Ljubite jedno drugo, ali ne pravite spone od
ljubavi:
Neka radije bude uzburkano more meńu obalama
vaših duša.
Lijevajte čašu jedno drugome, ali ne pijte iz
iste čaše.
Dajte jedno drugome od svoga kruha, ali ne
jedite od iste kriške.
Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka
svako od vas uzmogne biti i samo,
Kao što su žice na lutnji same, premda odzvanjaju
istom glazbom.
Podajte svoja srca, ali ne jedno drugom u
posjed.
Jer samo ruka Života može obuhvatiti vaša
srca.
I stojte zajedno, ali ne preblizu;
Jer, stupovi hramski stoje odvojeno,
A hrast i čempres ne rastu u sjeni jedan
drugome.

/from "The Prophet", Kahlil Gibran/