Napušten od svih, tužan i sam u daljini stoji brod.
Ni nevere ni bure, ni sunce ni kiša ne mogu mu slomiti ponos, no što će mu ponos kada je sam?
Galebi u jatu oblijeću oko njega i smiju se, rugaju.
Ponekad se osjećam kao ovaj brod...i ne znam više gdje da gledam i kome da vjerujem.
Znam da nije sve tako crno i ne dozvolam gledanje na svijet kroz crno-bjelo-sivu boju.
No, vjerovanje, povjerenje i iskrenost su zeznute stvari, sa dva lica i dva obraza.
Zaista ne znam više kome da vjerujem.
Ponekad mislim da mi uz moja dva dečka ne treba nitko drugi, no mislim da griješim.
Ali, dosta mi je više otkrivanja istine koja mi ne odgovara, koja nije po mom guštu, koja je ružna.
Istina zna biti vrlo ružna, jeste li to znali?
Dižem sidro.
|
