Scenarij slijedeći:
Upoznali ste se, svidili jedno drugom, počeli razmjenjivati poruke, e-mailove (ipak smo mi cyber društvo), kave su "padale" skoro pa svakodnevno, telefonom ste se čuli makare dvaput dnevno. A onda najednom, ko grom iz vedra neba, rekoste nešto krivo i u trenu vaš prijatelj/ica pokazuje svoje pravo lice. Govori o vama stvari koje niste nikad ni čuli, zabija vam hladnokrvno nož u leđa.
Poznato?
Ma dajte, pa makar ste jednom u životu to prošli...
Koliko stvarno poznajemo prijatelje?
Kolika je u biti, moć procjene nekoga na prvi pogled?
Da li je vaša intuicija toliko razvijena da na prvu loptu možete reći "da" ili "ne"?
Koje uvjete moramo zadovoljiti kako nas osoba ne bi izdala?
Kako se ponašati i je li nužno uvijek imati određenu dozu "ograde" i sumnjičavosti?
Da li je gluma potrebna i u ovom segmentu života?
Kad možemo sa sigurnošću reći: "da, ta osoba je prava i u nju imam apsolutno povjerenje?"
Ja ne znam, još nisam pronašla pravi recept, no u jedno sam sigurna.
U mom životu postoji par osoba kojima mogu reći sve, koje meni mogu reći sve, koje mogu nazvati u dva ujutro ako hoću i obratno.
A ono što je najbitnije od svega, te osobe imam i u dobru i u zlu, možda u zlu i nešto malo više.
|