Studija o kulturoloskim razlikama
Note: ovaj tekst pisan je na soft tastaturi ajfona, u hotelskoj sobi, u Pragu. Pisao sam gladan. I stoga, ako nadjete neke greske - bas me briga.
Znate li sto je to "veprovo koleno" u Pragu? To je svinjski buncek pecen tako da mu kozica bude hrskava i njam. Servira se nataknut na celicnu sipku koja pak stoji na celicnom nosacu, a koji je pricvrscen na debelu dasku, slicnu onoj na kojoj mesari tranciraju meso. Na dasci uglavnom stoje i dodaci poput ribanog hrena, kiselog zelja i slicno. Jede se tako da se cijela ta konstrukcija stavi pred sebe te se ostrim nozem odsijecaju komadi mesa i trpaju u usta. Zaljeva se, naravno, domacim pivom. Vjerujem da vam nije tesko zamisliti koliko barbarski izgleda prizor konzumacije ovako neceg. Imao sam prilike, u poslovnim krugovima, vidjeti ljude raznih nacionalnosti kako se suocavaju sa situacijom kad netko zvizne vepra pred njih. Mislim da njihovi postupci u puno govore o kulturi i nasljedju.
Hrvati - jednako kao i Cesi, lako prepoznaju novonastalu situaciju. Skinu sako, skinu kravatu i stave je u dzep, otkopcaju gornj gumb na kosulji, zavrnu rukave i navale. Za pet minuta vec umacu masni nos u kriglu pive i pljescu ljepljivim rukama. Na kraju veceri, flekavih hlaca i sa sakoom preko ramena, lagano se lelejajuci odsetaju do hotela.
Austrijanci - prave se da nisu nista vidjeli i da se "to" njh ne tice. Narucuju telece medaljone i colu light. Konobar moli nekoliko puta da se ponovi narudzba jer ne vjeruje svojim usima. Hrvati i Cesi se prave da ne poznaju Austrijanca.
Rumunji - cine uglavnom sto i Hrvati, ali se pritom hvale kako se to jede i u Rumunjskoj, ali je tamo koleno puno puno vece, a hren puno puno ljuci.
Talijani - jedu, ali se cijelo vrijeme na sav glas hvale kako su oni jednog takvog, samo puno veceg i opasnijeg, u lovu puskom ranili. A onda je on, takav podivljao, isukanih kljova pojurio naprijed. I bilo bi teski tragedije, samo da hrabri Talijan nije izvukao svicarski nozic i preklao ga jos u letu.
Englezi - prave se da je sve ok i sasvim uredu. Uzimaju noz u ruku i s izrazom lica kao da imaju feferon u guzici odsjecaju dva mala komadica. Pritom pokusavaju. Zadrzati sto dostojanstvenije drzanje, uspravnih ledja i laktova uz tijelo. Nakon sto pojedu ta dva komadica, brisu se salvetom i zahvaljuju uz izliku kako su se bas najeli i kako im je, eto, bilo dosta.
Bosanci - od soka zazovu Alaha, osvrnu se oko seba da vide poznaje li ih tko i potom navale.
Cekat cu jos neko vrijeme, da prikupim jos malo iskustava s veprovim kolenom, a onda cu na Studiju sociologijeobjaviti znanstveni rad. Znate sto? Ogladnih pisuci, a i ruke mi vec trnu od ovog glupog ekrancica. Odoh ja provoditi daljnje istrazivanje. U obliznju pivnicu.
|
