= b e a t r i c e =

< srpanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
trepavica


Prva ljubav

Tad još nisam ništa znao
i još nisam verovao,
da na svetu tuge ima.

Jedino mi važno bilo
da postanem levo krilo
il' centarfor školskog tima.

Tad sam iznenada sreo
najtoplijeg leta deo,
to su njene oči bile.
Imala je kose plave
i u njima na vrh glave
belu mašnicu od svile.

Prva je ljubav došla tiho, nezvana, sama,
za sva vremena skrila se tu negde, duboko u nama.

Kad je prošlo đačko vreme,
padeži i teoreme
i stripovi ispod klupe,
nije više bila klinka,
počela je da se šminka
i da želi stvari skupe.

Tako mi je svakog dana
bivala sve više strana,
slutio sam šta nas čeka.
Pa sam prestao da brinem
kako da joj zvezde skinem,
postala mi je daleka.

Prva je ljubav došla tiho, nezvana sama,
za sva vremena skrila se tu negde, duboko u nama.

Danas je na sedmom nebu,
kažu mi da čeka bebu.
Našla je sigurnost, sreću, dom...
Ima muža inžinjera
pred kojim je karijera
i mesto u društvu visokom.

Ja još kradem dane bogu.
Ja još umem, ja još mogu
da sam sebi stvorim neki mir.
Još sam sretan što postojim,
pišem pesme, zvezde brojim.
Još sam onaj isti vetropir.

Prva je ljubav došla tiho, nezvana sama,
za sva vremena skrila se tu negde, duboko u nama.




Treblebass

kreni sa mnom
zadnji put
vjeruj mi
daleko od mraka
bolje ćemo znati
ništa nije teško

naša lica još su lijepa
zatvori mi oči
neka kraj nas jure
nek se lome prsti
idemo na ples
i svijet je opet mlad

i samo šuti
gdje su bile riječi
kad nije bilo nade za nas
samo dugi dani nestali u tami
jer ništa nije važno

raširi ruke
ruke su ti snažne
upri iz sve snage
nek se cijedi znoj
nek koža pukne mi
idemo na ples
i svijet je opet mlad

i naša lica još su uvijek lijepa...

raširi ruke,ruke su ti snažne...

udahni zrak
koji dolazi
sve je gotovo
i mi smo spašeni

i naša lica još su lijepa.




20.07.2005., srijeda

sloboda se linja

Lagane se kapi sljubljuju uz moju kožu, tornjevi i zvonici razglasuju moje ime, nosi ga vjetar, ne strahujem jer volim vlažni dodir raja koji je odavno u meni, skriven... Vidim ga tek sad, pun je mirisnih, crvenih latica ruže i tulipana. Moja stopala nekad prekrivena korovom slobodno gacaju po vodi i radosno prihvaćaju sve nove kamenčiće, oble i glatke.. daleko je to od bodljikave stabljike koja me je držala zarobljenu u nemirima i strahu.. nema je vise, no osjecam njenu blizinu i plac ostale djece koju upravo razdjevičuje svojim oštrim trnjem.. moj osjećaj slobode je jači od straha, sama sebi govorim: «Tvoja patnja je prošlost..». U nevjerici oblačim vjenčanu haljinu, tirkiznu i žutu, polazim za njega, premda ne znam kuda me vodi, ima li smisla slijediti ga, ne znam.
Tražim sklopku svjetla da provjerim sanjam li, nema je nigdje, dakle svjetlo će gorjeti sve dok bude njegove ljubavi, a ona je velika i jača od moje, srna je manje plaha od mene, oprosti mi molim te na tome, mala sam, gotovo ne nema, pojeli su me me crvi, žao mi je... nisam ja kriva što je moja duša polako postajala gnojivom za stvarnost i njen zastrašujuć vonj. Vodi me daleko, molim te, preklinjem te! Želim osjetiti teksturu slobode dok joj krila još imaju perje i dok je moj nokat dovoljno oštar da se nikada ne pustim s njenog kljuna..
Ne vraćam se tamo gdje sam bila, tamo nije mjesto za mene, svijet me treba..volim te

- 22:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>